Srđana Žiku Todorovića gledaćemo u krimi-komediji Vasilija Nikitovića “Četiri ruže” gdje glumi vlasnika kluba.

“Sloba ima stalnu ekipu gostiju od političara do slučajnih prolaznika. Oni tu provode noći i sjutradan se ne sjećaju šta je bilo, a često ni Sloba. Dosta sam razmišljao o ovom liku. Ja sam jedan od glumaca koji voli da ga reditelj vodi kroz film, ali, naravno, da kao i svaki glumac uvijek imam neke svoje prijedloge. Sa Vasilijem sam imao tu sreću da smo ista generacija i da smo skoro iz iste ekipe, da se dugo poznajemo i desilo se da sve što sam predložio u vezi sa likom, čini mi se da je sve prihvatio, tako da je ova saradnja bila na vrhunskom nivou”, priča Žika.

Da li vam više prijaju uloge opasnih tipova ili naivnih, dobroćudnih i smiješnih likova?

“Ovo drugo zato što mi je teško da vidim sebe u ulozi kriminalca, niti moja fizionomija djeluje kao da sam neko iz tog miljea, tako da kada god mi ponude takve uloge ja se preznojim i pomislim, šta ću sad novo morati da smislim, a da se ne ponovim”.

Kada dobijete ponudu za novu ulogu, šta uvijek bude presudno da pristanete: scenario, uloga, kolege sa kojima ćete sarađivati ili honorar?

“Prije svega me zanimaju uloga i scenario. Kada sam, na primjer, od Vasilija dobio ovaj scenario, jako mi se dopao jer je uloga bila meni bliska, pokazala se da je pravi izbor za mene. Prihvatam da radim u projektima koji imaju dobru priču i kada mi likovi daju dovoljno prostora za kreativnost. Novac ne presuđuje u tome da li ću prihvatiti ili odbiti ulogu”.

Prije pet decenija ste se prvi put pojavili na filmu “Ima ljubavi, nema ljubavi”. Da li se nečega sjećate sa tog snimanja?

“S obzirom na to sam tada imao tri i po godine, teško da mogu da se sjećam ičega, ali, naravno, mama i tata koji su me vodili na snimanje i bili sa mnom uvijek tu prepričavali su mi razne dogodovštine što se može vidjeti i na Jutjubu”.

Koliko vam je i dalje bitna kritika koja izađe u novinama i da li se nervirate kada pročitate negativnu kritiku za projekat koji ste radili ili za vašu ulogu?

“Naravno da mi je bitna kritika. Svi smo mi pomalo sujetni i svako ko kaže da mu nije bitna kritika – laže. Naravno da ti prija kada nešto uradiš a to prepoznaju drugi ljudi, pogotovu filmska kritika. A što se drugog pitanja tiče – ne, zaista se trudim da se ne nerviram”.

Da li ćete ponovo svirati?

“Teško da ćete me gledati u muzičkim vodama. Ponekad nastupim kao gost kod prijatelja na nekom koncertu sa nekim bendom, ali što se aktivnog sviranja tiče, mislim da je moja karijera bubnjara završena”.

Volite li i dalje da gledate tatine filmove?

“Naravno da volim. Najomiljeniji mi je “Nacionalna klasa”.

Izvor: Cdm