Film „Irishman“ snimljen je pod rediteljskom palicom slavnog Martina Skorsezea. Ovo je četvrto filmsko ostvarenje u kojem se zajedno pojavljuju dvije glumačke legende – Al Paćino i Robert de Niro. Fanovi ove dvojice velikana s nestrpljenjem su dočekali izlazak ovog filma. 

Svoje uloge su, naravno, besprijekorno odradili, a Al Paćino se povodom svega prisjetio i njihovog prvog susreta.

“Bilo je nešto u njemu, imao je tu neku harizmu, taj pogled. Imao sam osjećaj da će on napraviti nešto veliko”, otkrio je Paćino, ipak tada vjerovatno nije računao da će obojica postići nevjerovatan uspjeh i da će kasnije zajedno snimiti četvrti film.

Do sredine sedamdesetih Paćino i De Niro bila su dvojica najvećih i najboljih glumaca kako u Americi tako i u cijelom svijetu, a sve to zahvaljujući filmovima „Kum“ Fransisa Forda Kopole. 

Prvi je uspjeh postigao tri godine stariji Al Paćino, koji je Majkl Korleone u „Kumu“ postao 1972., a da bi već godinu kasnije snimio i „Serpico“. Koliko je bio dobar glumac, potvrdilo se ubrzo, budući da je za oba filma dobio i nominacije za Oskara, a ubrzo mu je za petama bio i Robert De Niro.

Svoj put započeo je 1973. ulogom u „Bang the Drum Slowly“, kao u i „Ulicama zla“, da bi se potom iduće godine pridružio u nastavku „Kuma“, glumeći mladog Vita Korleonea. Za tu ulogu De Niro je nagrađen i Oskarom, te mu je nakon svega samo nebo bilo granica.

Samo nekoliko godina kasnije nije se činilo da će njih dvojica doživjeti takav uspjeh, kada su u Njujorku počinjali, tražili svoje mjesto pod suncem, a upoznali su se sasvim slučajno u njujorškom Ist Viledžu, na East 14th Street kasnih 60-ih. Koliko se sam Paćino može sjetiti, rekao je da misli da je to bilo 1969. godine, dok je šetao sa svojom djevojkom po ulici i naletio na De Nira, a nekih se detalja sjeća živo.

Kako je rekao, iako De Niro tada još nije snimio neki veliki film koji bi ga proslavio, znao ga je po njegovoj reputaciji na njujorškoj sceni.

Zanimljivo je kako su dvojica glumaca, nakon saradnje na „Kumu“, krenula u bespoštednu borbu za iste uloge, no, na sreću, pokazalo se da je Holivud dovoljno velik za obojicu glumaca s Menhetna. Do iduće saradnje, one na „Vrućini“, prošlo je 20 godina, a onda su 13 godina kasnije snimili jedini film zbog kojeg obojica žale „Pravedno ubistvo“.