Kaliopi Bukle je živa legenda jugoslovenskog popa. Prepoznatljiva po specifičnom glasu, vedrini, osmijehu, žena čiju snagu i vjeru u sebe najbolje oslikava popularna pjesma “Vučica”.

Komponuje muziku za pozorište, film i balet. Iza sebe ima dva braka i sina Paca, rođenog iz braka s Romeom Grillom, koji je i dalje njen najbolji životni i muzički partner.

Kaliope je jedna od devet grčkih muza. Već imenom kao da ste bili predodređeni za umjetnost?

“Da. Nekada davno čula sam neke ljude kako pričaju da imena obilježavaju životni put. Bilo mi je čudno. Danas kada znam značenje svog imena i pogledam svoj životni put, shvatam o čemu su pričali, a posebno kada sam saznala da Kaliope u enciklopediji Britanika znači beautiful voice, a da je Kaliopa u grčkoj mitologiji bila muza epske poezije”.

Koja je dominantna slika Vašeg djetinjstva?

“Slika bezbrižne igre sa djecom na ulici”.

Da li danas, kada ste jedan od najpoznatijih balkanskih vokala, imate svoju ličnu muzu?

“Svakako, ne samo danas, već još od svoje pete godine, jedna i jedina Mahalija Džekson”.

Nakon muzičke karijere koju ste započeli u grupi Kaliopi napravili ste desetogodišnju pauzu. Šta ste tada radili i da li su Vam nedostajale pjesma, scena, publika?

“Nije to bila pauza od muzike već odluka da živim neki drugi život. Muzika je bila prisutna, ali više u kreativnom nego u aktivnom smislu. Postala sam mama i izuzetno sam uživala u tom procesu otkrivanja sebe, kao i u obogaćivanju novim saznanjima. To me činilo srećnom. Onog trenutka kada sam osjetila da mi nedostaju scena i publika, vratila sam se (smijeh)”.

Sin je Vaša svijetla tačka i najveći kritičar. Koliko Vas je obogatilo i promijenilo materinstvo?

“Materinstvo me je oplemenilo, obogatilo novom snagom i još većom željom da uspijem u onome što najviše volim. I do dana današnjeg to radim, a moja svijetla tačka je sin koji se ponosi mnome i, naravno, ocem”.

Bivši suprug Romeo autor je većine Vaših pjesama. Često ga pominjete na koncertima i stiče se utisak da na neki način poručujete publici i koliko je važno ostati u prijateljskim odnosima s nekim ko je bio dio Vašeg života?

“Romeo je zauvijek moj muzičko-životni partner. Napisao je moje najveće hitove, razumije mene i publiku, gleda na nas kao cjelinu i zato nam daje najbolje od sebe, pjesme koje život znače! Pa kako ga ne pomenuti (smijeh)?! Publika to pozdravlja i prihvata jer je svjesna iskrenosti tog čina. Ona se prikloni toj igri i na koncertima postaje saučesnik u mojim slatkim egzibicijama. Dijelim nesebično sve sa svojom publikom, i muziku, i sebe, pa i Romea (smijeh)”.

Šta ste naučili od Romea, a šta od “tereta” života za koji često kažete da umije da bude lijep?

“Od Romea sam naučila kako ukrotiti brzopletost izazvanu emocijama i dati prednost umjerenosti osviješćenu razumom i “dubokim disanjem”. To me danas štiti od same sebe i od drugih, a životni teret postaje lakši za nošenje”.

A šta Vam je u sagledavanju života donijela zrelost?

“Da se u životu sve mora zaslužiti… I dobro i loše”.

Kofer ljubavi nosite sa sobom, dijelite ljubav, dijelite emocije. Vaša vjera u ljubav ne posustaje?

“Kad bi posustala vjera, ispao bi mi kofer iz ruke (smijeh)! Ali ne, to se ne smije dogoditi! Ne dok trajem, a pogotovu ne kad vidim da me prate i oni najmlađi”.

Vučica je rekoste lična pjesma, pjesma koja Vas najviše oslikava. Koliko je za dobar život bitan način na koji prihvatamo probleme, poraze, pobjede?

“Najbitniji! Ne postoji recept za dobar život. Sudbina crta našu životnu kartu, a naš stav, jačina i sposobnost da prihvatamo poraze i pobjede sa zahvalnošću omogućavaju nam lakše kretanje i savladavanje prepreka na toj karti. Zato “Vučica” jeste moja lična pjesma, a vjerujem i pjesma svih žena koje su kroz život bile ne samo hrabre i jake već su i ostale žene”.

Njegujete prijateljstva. Da podsjetimo naše čitaoce da su Vaši dragi prijatelji bili izuzetni pjevači i ljudi, Toše Proeski i Esma Redžepova.

“Nikad prežaljeni prijatelji. Dvije legende… Svaka posebna, velika i svijetla na svoj način. Mnoge uspomene me za njih vežu i zahvalna sam za svaku od tih uspomena”.

Izgledate odlično, zračite pozitivno, plijenite osmijehom. Šta radite i kako čuvate ljepotu i vraćate energiju kad naiđu neki loši dani?

“Hvala. Znate, niko od nas nije pošteđen loših dana i teških trenutaka. I zato, kad mi je najteže, odmah pomislim na to da se u  tom trenutku nekome negdje, na drugom kraju svijeta događa nešto mnogo teže nego što je problem s kojim se sama suočavam. Tada moja težina izgubi na “kilaži” i postane podnošljivija. Ponekad, kada sagledam tuđe, čak se i postidim svojih problema. Zato kažem, moja hrabrost i radost u duhu koji me nosi kroz vrijeme moj su opstanak, a muzika i publika su moj eliksir mladosti”.

Imate lijep pogled na život, mnogo toga opraštate, a šta, ipak, ne biste mogli oprostiti?

“Nasilje nad djecom. To ne bih mogla oprostiti. Nikad!”

Imate li hobi i čime se bavite u slobodno vrijeme?

“Fotografija je moja velika ljubav, a volim i da igram tenis, da se družim s prijateljima i porodicom. Volim da kuvam, da odgledam dobar film, da pročitam dobru knjigu i da pišem… Ali, najviše volim kada sjednem u auto i vozim bez cilja, onda osjetim neki neobjašnjiv osjećaj slobode”.

Izvor: Cdm