Bogatu karijeru Gorice Popović nedavno je ukrasila i nagrada za životno djelo “Pavle Vujisić”. Glumica koja ima poštovaoce širom bivše Jugoslavije smatra da su joj prave uloge odredile karijeru, ali i one koje je odbila da igra.
Uspjeli ste da proteklih godina ostvarite ravnotežu u pozorištu, filmu i televiziji?
“Vjerujem da su mi prve uloge odredile karijeru. Bila sam veoma ozbiljna u radu, voljela svoj posao i socijalno inteligentna da u svakoj sredini i projektu dam maksimum. Nikada mi nisu davali uloge koje su daleko od moje ličnosti, a ja nikada nisam pravila probleme. Imala sam i sreću da mi se mladost poklopila sa filmovima mladih reditelja, čeških đaka. Bilo je to zlatno vrijeme naše kinematografije, puno se radilo na filmu. I na televiziji su se snimale divne serije i TV drame”.
Mnogo ste ostvarili, ali ste ponude i odbijali?
“Odbijala sam neke jeftine komedije ili uloge koje su uključivale malo slobodnije scene. Jednostavno, nisam bila za takve zadatke. Ima i jedna anegdota na tu temu. U filmu “Prkosna delta” Vesne Ljubić, snimljenom u blizini Ploča, postoji jedna scena, total, u kojoj su me nagovorili da naga izađem iz mora. Na filmu, iz daljine, malo se vidjelo, ali je u seriji nekako bilo uočljivije. Gledala sam je sa roditeljima i kad se ova scena pojavila, uzviknula sam: “Ju, otkud ovo?” Kao da to nisam ja snimila. Na sreću, roditelji su bili dosta fleksibilni. Tim prije, što je otac bio pozorišni čovjek”.
Uprkos profesionalnoj i privatnoj neposrednosti, uspjeli ste da jednim dijelom ostanete “tajna” za sve, pa i kolege?
“To je neophodno. U svoj, sasvim privatni život ne puštam druge ljude. Inače, prisutna sam na društvenim mrežama, “kačim” moje džemove, pačvorke, fotografije sa snimanja. I to je maksimum koji hoću da podijelim. Ni moj suprug ne želi da se pokazuje, što poštujem. Za sve ostalo sam prilično otvorena”.
Je li i ovakav stav stvar socijalne inteligencije?
“Mislim da jeste. Nikada nisam bila sklona nekom drastičnom ponašanju. Možda sam “najdrastičnija” bila kada smo smjenjivali jednog upravnika Ateljea 212. Tada sam bila i najoštrija. U svim drugim situacijama postupam mirno, polako, otvorena sam za svaki razgovor. Inače, pošto nisam žena od skandala, nisam se ni “motala” po tabloidima”.
Kako ste, za razliku od mnogih kolega, u tome uspjeli?
“Sve zavisi od slučaja do slučaja. Neko se “zgodno” i namjesti. Takve novine gladne su senzacija i uvijek su im potrebne nove teme. Za sve ove godine, i njima je postalo jasno da rado razgovaram o poslu, onom što treba da radim. Ostale priče izbjegavam”.
Izvor: Cdm
