Na današnji dan, 14. decembra 1995. godine, u Parizu je svečano potpisan Dejtonski mirovni sporazum.

Bosna i Hercegovina dobila je toliko željeni mir, ali i, kako su neki kasnije rekli, ludačku košulju za dalji ekonomski i društveni razvoj. Konferencija je trajala od 1. do 21. novembra 1995. godine, a glavni učesnici su bili predsjednik BiH Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Ričard Holbruke i general Vesli Klark.

Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra. Sadašnja administrativna podjela Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora. Dijelovi Dejtonskog sporazuma, odnosno njegovi aneksi postavljeni su kao osnova za uređenje BiH, uključujući i Ustav, što je i danas na snazi. Osnovni problem Dejtona je različitost njegovog tumačenja, posve oprečna kod suprotstavljenih bh. strana. Dok je za bošnjačku on bio kraj rata, druge dvije strane u njemu su vidjele način ostvarivanja ciljeva zbog kojih je i došlo do rata.

"Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut", izjavio je prije 25 godina prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović. Dejtonski sporazum 25 godina kasnije i međunarodni zvaničnici navode kao manjkav, ponajviše jer pojedine vladajuće stranke iz njega izvlače sredstva za stalne blokade.

Dugogodišnji bh. novinar i diplomata Hajrudin Somun uoči ove godišnjice identifikovao je tri najveće greške tog sporazuma, a to su prema njegovom mišljenju davanje imena Republika Srpska bh. entitetu, propust za povratak izbjeglica, kao i činjenica da je njegov dio Ustav BiH. On kaže kako je fatalna greška činjenica da je prihvaćeno da se u okvir sporazuma ugradi Ustav BiH koji nikada nije potpisan ili parafiran u bh. parlamentu, a u BiH on je i 25 godina poslije još uvijek na snazi.

Izvor: RTCG