Postoji li granica do koje možemo da se pretvaramo da smo ono što nismo

Pretvaranje je obilježje licemjerja – kaže stara arapska poslovica. I to nam je, naravno, više nego jasno. Ali koliko dugo neko može da se pretvara prije nego što njegov “auditorijum” konačno shvati da je licemjer? Da li ta “vještina” ima gradaciju, pa je neko toliko dobar u pretvaranju da je u stanju da nas na duge staze lako obmanjuje i ubijedi da je ono što zapravo nije, dok neko “padne” za tren oka? A govorimo o šarenolikom spektru maski. Neko, na primjer, na lice stavlja onu koja ga predstavlja kao plemenitog čovjeka, dok je istinski njegova krajnost. Nekome se sviđa da se krije iza maske pozitivne, uvijek nasmijane ličnosti, a u mraku ostaje ono što jeste – mračna osoba. Pa onda imamo one tipove koji se pretvaraju da nisu zavidni, a uopšte im nije udobno dok se smiješe uspjesima i sreći drugih. Koliko je potrebno da maske, kakve god bile, padnu?