Otkako je počelo distanciranje i samoizolacija ljudi kako bi se spriječilo širenje virusa korona, roditelji su počeli da razmišljaju o svemu čime bi kod kuće mogli da zabave mališane, a da spriječe pretjerano korišćenje ekrana. 

Kako mnogi rade od kuće, nije rijetko da mališani duže koriste ekrane, da gledaju crtane filmove, igraju igrice ili se čuju sa drugarima. Izgledaju dosta radosno, a i vrijeme im je ispunjeno.

Da li u tome postoji neki problem? Da li je u redu da u vrijeme ovakvog stanja, kada je najbolje rješenje da svi ostanemo kod kuće, djeca koriste telefone, tablete, računare više nego inače?

Mišljenje da malo duže vrijeme pred ekranima ne predstavlja veliki problem istakao je Džordan Šapiro, autor knjige “Novo djetinjstvo: Odgajanje djece da uspiju u svijetu konekcije”.

U principu, on je istakao da je najvažnije izbaciti frazu “vrijeme pred ekranom” iz porodičnog vokabulara.

Šapiro, koji ima dvoje djece – od 14 i 12 godina rekao je: “Ne pretvaramo se u zombije. Mozak nam neće istruliti. Zato, pitanje koliko je vremena u redu nije baš relevantno.”

“Mnogo je važnije uzeti u obzir na koji način se tehnologija koristi nego koliko dugo”, rekao je Šapiro. 

On smatra ključnim da posmatramo da li djeca gledaju raznorazne snimke, ili su, pak, uključeni u nešto kreativno, da li se igraju sami ili su u interakciji sa drugarima i slično. Mnogo je važnije uzeti u obzir na koji način se koristi tehnologija.

Prema njegovom mišljenju, stav i priča o digitalnom detoksu, poređenje tehnologije sa drogom i drugim zavisnostima zaista može uznemiriti mališane.

Šapiro je govorio i o činjenici da je tehnologija, i prije pandemije koronavirusa, bila dio naših, ali i dječjih života.

Dakle, da li bi roditelji trebalo da osjećaju krivicu zbog vremena pred ekranima?

Šapiro govori da nikako ne treba.

“Umjesto toga, bolje se zapitajte da li dijete radi dovoljno neke druge stvari. Da li čitaju? Da li vježbaju redovno? Da li su kreativni? Ako na sve ovo odgovorite sa da, onda nema razloga da se brinete oko korišćenja tehnologije”, istakao je Šapiro.

Odrasli koriste redovno i telefone i računare, zašto ne bi mogla i djeca?

Šapiro govori to da, u ovakvim okolnostima, tehnologija nudi jedinu priliku da ostavrimo vezu sa drugim ljudima. Ovo je sada prijeko potrebni.

“Moja djeca redovno vode video-razgovore sa rođacima, bakom i dekom. Čuju se i druže sa drugarima. Najveći benefit koji bih istakao jeste porodično gledanje filmova i serija, igranje igara sa klincima i mnogo smijeha”, ističe Šapiro.

Roditelji napokon mogu vidjeti i pronaći pravu ulogu tehnologije.

Izvor: yumama

Tekst objavila: Sanida Kajević