Granica između igre i zavisnosti se lako prelazi, kažu stručnjaci i objašnjavaju kako da prepoznate da vam je dijete u problemu.

Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je klasifikovala zavisnost od kompjuterskih igara kao bolest. Ova bolest najčešće pogađaja tinejdžere i mlađu populaciju, a najčešći simptomi su davanje prioriteta igranju igrica u odnosu na porodicu i društvo, ishranu, spavanje, školovanje.

 A kada zabava prelazi u opasnu zavisnost?

Ratovi, akcija, nasilje, borbe, pucnjava – ovakva tematika video-igrica okupira danas djecu, ali i odrasle – gejmere i uvlači ih u novi, virtuelni život.

Ispred računara provode i po šest, sedam sati, a najčešći razlozi su zabava, uzbuđenje i napetost svake nove partije, ali i zato što, kako kažu, iz video-igrice mogu nešto da nauče.

Trenutno je najpopularnija League of legends, tzv. LOL.

“Meni se igrica sviđa, zato što zahtijeva razmišljanje, a ja volim takve igrice, strateške, da razmišljaš šta ćeš da uradiš, da postoji neka poenta u igrici”, kaže jedan od dječaka sa kojima je ekipa RTS-a razgovarala.

Za igrice gejmeri umiju da izdvoje, kažu, i tri ili četiri sata.

“Kad god nađem vremena, ili prije posla ili poslije posla”, navodi jedan gejmer.

Granica izmeđi igre i zavisnosti, tvrde stručnjaci, lako se prelazi.

“Ako primijetimo da dijete sve više i više vremena provodi za kompjuterom, sada je na nivou od dva, tri sata dnevno, za nekoliko nedjelja je to tri ili četiri, pa za još par nedjelja pet ili šest sati dnevno i ima tendeciju porasta. S druge strane, ako primijetimo da dijete ne može da se kontroliše, to je momenat kada kažete ‘prekini s kompjuterom’, a ono kaže ‘evo sad ću’, pa onda nastavi još sat vremena. Znači, kad primijetimo da se to dešava tada već negdje treba lampica da se pali”, objašnjava psihološki savjetnik dr Milan Radovanović.

A ako se jave i prve posljedice, u smislu da je dijete izgubilo prijatelje, da je popustilo u školi, da ima lošu komunikaciju sa roditeljima, tada se, kažu, problem zahuktao i treba se obratiti za pomoć. Na liječenje kod psihologa i logopeda zbog toga dolaze čak i trogodišnjaci.

“Vrlo je zabrinjavajući podatak da je sve više roditelja intelektualca koji nam dolaze sa djecom od dvije do tri godine jer dijete nije razvilo govor, kasni, vrlo sporo proširuje rječnik, sporo formira rečenicu i teško ih odvikavaju od igrica”, ukazuje logoped Marijana Mirković.

“Telefon nije zamjena za roditeljstvo”

Odvikavanje od igrica kompleksan je proces, a prva adresa su roditelji.

“Apelujem na roditelje da nikako djeci nasilno ne oduzimaju kompjuter, internet i slične stvari, jer vrlo često dolazi do neželjenih posljedica, da se onda manipuliše suicidom, neko zaista to i pokuša. S druge strane, da roditelji shvate da telefon ne može biti zamjena za roditeljstvo”, istakao je dr Milan Radovanović.

Logoped Marijana Mirković navodi da treba ograničiti vrijeme igranja kompjuterskih igrica.

“Mi predlažemo roditeljima u takvim situacijama da to svedu na minimum, dakle nekih, eventualno, pola sata dnevno”, rekla je Mirkovićeva.

Ova vrsta zavisnosti podjednako može da ugrozi zdravlje pojedinca, kao i zavisnost od raznih drugih poroka, pa se u Londonu otvara prva klinika za liječenje zavisnosti od igranja kompjuterskih igrica, dok je u Južnoj Koreji, zavisnost od interneta postala veliki problem još 2011, kada je i otvorena bolnica za odvikavanje.

Izvor:CdM