Ljubav ima i uvijek će imati granicu koja se naziva dostojanstvom. Jer samopoštovanje ima veoma visoku cijenu, koja ne dozvoljava popuste.
Pablo Neruda rekao je da je ” ljubav tako kratka, a zaborav toliko dug”. U sredini je uvijek svjetlost koja prirodno svijetli u mračnim noćima, kako bi nam pokazala granicu, da bi nas podsjetila da je duga zaboravnost bolja od duge muke u kojoj na kraju prodajemo svoje dostojanstvo.
Ponekad nema drugog lijeka osim da zaboravite svoja osjećanja da biste se sjetili koliko vrijedimo. Jer dostojanstvo nikome nije izgubljeno, jer ljubav nije prosjačenje. Istina je da čovjek nikada ne smije izgubiti ljubav iz ponosa, ali ni dostojanstvo iz ljubavi.
Vjerovali ili ne, dostojanstvo je ona krhka i osjetljiva nit koju često ugrožavamo, a koja rizikuje da se istrošimo do te mjere da razbijemo veze naših emocionalnih odnosa. Veoma često nehotice prelazimo ovu granicu, sve dok ne dozvolimo da nas dovedu u krajnost gdje naše moralne granice slabe, mislimo da je za ljubav vrijedno učiniti sve i da je svako odricanje malo i opravdano.
Jer ljubav i dostojanstvo su dvije struje u olujnom okeanu gdje se čak i najiskusniji mornar može izgubiti.
Za ponos se često govori da ga ego i dostojanstvo podstiču iz duha. Međutim, ove dvije psihološke dimenzije su dva dnevna stanovnika turbulentnih ostrva emocionalnih odnosa i često su miješani jedni sa drugima.
Ponos, na primjer, je proslavljeni neprijatelj koji ima tendenciju da se povezuje sa samoljubljem. U stvarnosti, ponos je nešto više: on je arhitekta koji se specijalizovao za izgradnju zidova, za tkanje zastora u našim odnosima, za dodavanje arogancije u svakoj riječi i za njegovanje viktimizma (uloge žrtve). Sva ta destruktivna dijela maskiraju nisko samopoštovanje.
Sa svoje strane, dostojanstvo je upravo suprotno. Uvijek djeluje slušajući glas našeg ega kako bi garantovao postojanje najljepših stvari u čovijeku, kao što je poštovanje sebe i drugih. Koncept ljubavi prema sebi dobija svoje maksimalno značenje, jer se dostojanstvom hrani da bi se zaštitio i potvrdio samopoštovanje, ali bez da ikada nanosi štetu drugima, bez izazivanja nuspojava.
Dostojanstvo se ne prodaje, ne gubi se i ne poklanja se. Jer poraz u pravo vrijeme sve više vrijedi naspram neosporne pobjede. Možda smo izišli iz bitke sa punim srcima i uzdignutih glava, ali tuga će zaraziti dane koji su pred nama.
Ljudi imaju tendenciju da misle da nema ništa gore od napuštanja nekoga koga vole, nije tako: najstrašnije je izgubiti se voleći nekoga ko nam ne odgovara.
U zdravoj i dostojanstvenoj ljubavi nema mjesta mučenjima i odricanjima.
Da ne biste bili žrtva ove zbunjene emocionalne struje, dobro je razmisliti o sljedećim pitanjima, koja mogu biti od velike pomoći:
U emocionalnim vezama,nismo u obavezi da pronađemo rješenje za sve probleme našeg partnera, da mu ponudimo vazduh da diše i da prigušimo sopstvenu svijetlost tako da njegova svijetlost može sijati. Zapamtite da je prava granica dostojanstvo.
Ljubav se osjeća, dodiruje i stvara iz dana u dan. Prihvatanje da nas neko više ne voli je čin hrabrosti koji će nas poštedjeti ekstremnih i destruktivnih situacija.
Ljubav nikada ne smije biti slijepa. Koliko god vam se svidjela ova izreka, morate zapamtiti da je uvijek bolje ponuditi se nekome sa širom otvorenim očima, srcem i velikim dostojanstvom. Tek tada ćete biti pravi majstori zdravih, važnih odnosa, u kojima se svakodnevno stvara zdrav scenario bez igara moći i iracionalnih žrtvovanja, u kojima nije sve prihvaćeno bezuslovno.
Dostojanstvo jeste i uvijek će biti priznanje naših zasluga. Samoća je uvijek bolja od života punog nedostataka, nepotpunih odnosa zbog kojih vjerujemo da smo sporedni glumci u vlastitom pozorištu. Ne smijemo to dozvoliti, dostojanstvo nikome nije izgubljeno.
Izvor i foto:CdM
Tekst objavila: Jasminka Mulić
