Mišljenje drugih je misao u umu koja nije naša, misao o osobi sa iskustvima i interesima drugačijim od naših. Živimo u okruženju sa ljudima koji vole da svoje živote i iskustva projektuju na druge. Oni vjeruju da su njihova ograničenja naša i da je put kojim su krenuli najbolji, dok drugi ne shvataju ono što je “ispravno”.

Često će ti ljudi željeti da nas ubijede da nismo dovoljno dobri. Međutim, kriviti druge za svoje probleme ili se osjećati odgovornim za tuđe probleme dva su načina da izgubite kontrolu nad svojim životom

Vjerovatno je da ste se u životu naišli na ove situacije. Ne očekujte da drugi čine stvari za vas. Ako ih ne uradite prvi, kako možete očekivati da ih drugi urade? Odluka da upravljate svojim umom i svojim životom, ne očekujući ništa od drugih, najzreliji je i najinteligentniji izbor koji možete da napravite

Ne budite vaš plan B

U kulturi neposrednosti prvo stradaju napor i istrajnost. Želimo mnogo stvari i želimo ih odmah. Bez planiranja, nema vremena za odmor. Pomislite da razlika između snova i hirova leži u sposobnosti odlaganja nagrada i zadovoljstava. Istrajati znači raditi ono što je potrebno kad je potrebno.

Da bismo bili naš “Plan A”, moramo živjeti za sebe, ostavljajući po strani ono što drugi mogu reći o našem ponašanju. Kad bismo morali uzeti u obzir sva mišljenja drugih, nikada ne bismo slušali jedino važno, a to je naše mišljenje.

Nije stvar u zauzimanju arogantnog stava, već u tome da ne dozvolimo da na nas utiču ponašanje i komentari drugih. Uzeti uzde svog života podrazumijeva duboko poznavanje sebe i uvjerenje da moramo slijediti svoje interese, trudeći se da ne budemo pod uticajem drugih. Ako živimo svoj život da bismo ugađali drugima, šanse za uspjeh biće vrlo male.

Niko ne može stanovati u vašem umu

Niko ne može da misli umjesto nas. Na ovaj ili onaj način, prvo saznajemo ko smo (u ovom procesu shvatamo da imamo karakteristike koje nas spajaju ili udaljavaju od drugih), a zatim živimo sa ovom odlukom.

Međutim, uvijek možemo promijeniti svoj unutrašnji dijalog, zamjenjujući fraze poput :”Jadan ja!”, “Drugi su loši!” sa “Ja to mogu!”, “Ovo će me ojačati!”. Na taj način mijenjamo stav sa kojim se suočavamo sa životom.

Niko ne može da odluči umjesto nas, niko ne raste umjesto nas i niko ne radi ono što bismo mi trebali da radimo. U životu možemo prihvatiti prisustvo pomagača, ali ne i rezervnih igrača. Ništa ne zamjenjuje individualnost i nečiji način razmišljanja. Drugi su možda važni, ali na kraju sami razrađujemo svoje razmišljanje, svoj kriterijum da niko ne može donositi odluke umjesto nas.

Samo na taj način moći ćemo da odgovorimo onako kako zaista znamo, produbljujući znanje o sebi koje će nas voditi i učiniti da shvatimo šta da radimo i razloge za to.

Izvor i foto: CdM

Tekst objavila: Jasminka Mulić