Mali princ predstavlja remek-djelo dječje književnosti, ali svako ko je ponovo uzeo ovaj kratki roman Antoana de Sent Egziperija u ruke kao zreo čovjek shvatio je koliko se dubokih životnih istina krije na stranicama priče uz koju smo odrasli.
Neobični dječak sa udaljene zvijezde nas je naučio, ili je bar pokušao, mnogo toga o životu i vjerovatno smo nesvjesno (bar dio toga) ponijeli sa sobom u svijet odraslih, a nikada nije zgoreg da se ponovo podsjetimo životnih lekcija koje, čini se, veoma često zaboravljamo.
Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima.
Čovjek je usamljen i među ljudima.
Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.
Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale.
Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.
Samo djeca znaju što traže.
Govor je izvor svih nesporazuma.
Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptira.
Oči su slijepe. Treba tražiti srcem.
Čovjek nikad nije zadovoljan tamo gdje je.
I, naposletku, nekoliko citata o ljubavi. Mali princ je volio jednu hirovitu ružu i na njenom primjeru nam pokazao da ljubav nikada nije savršena, ali nas je naučio kako se savršeno voli.
Vrijeme koje si uložio oko svoje ruže čini tu ružu tako dragocjenom.
“Šta znači to pripitomiti?”. “To je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To znači stvoriti veze…”. “Stvoriti veze?” “Naravno”, reče lisica. “Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama hiljada drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomiš, bićemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu…”
“Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite”, reče im on. “Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.”
“I uvijek će te voljeti?”. “Ne”, reče ruža, “jednog dana ću uvenuti i onda će prestati da mi se dive”. “Baš čudno”, reče Mali Princ, “da si ti moja ruža , ja bih te volio i tada”.
Izvor i foto: CdM
Tekst objavila:Jasminka Mulić
