Još od starog Rima ljudi su širili glasine da se nojevi toliko panično suočavaju sa opasnošću da reaguju tako što glavu zabijaju u pijesak.
Tokom istorije ovaj mit se smatrao toliko istinitim, da su ove velike ptice postale sinonim za ljude koji se odbijaju suočiti sa svojim problemima. Međutim, u današnje doba dokazano je i da je glasina da nojevi guraju glave u pijesak mit. Izraz efekat noja se koristi u psihologiji, a izraz “zabijanje glave u pijesak” se koristi za osobu koja misli da će probleme riješiti tako što ih ignoriše.
Efekat noja je kognitivna pristrasnost zbog koje ljudi izbjegavaju situacije u kojima mogu naići na informacije koje doživljavaju kao negativne. Na primjer, ovaj efekat noja može da natjera nekog da izbjegava da gleda račune, jer se brine koliko će zaostajati sa uplatama. Iako efekat noja predstavlja prirodnu tendenciju ljudi da pokušaju da izbjegnu stvari koje bi ih mogle uznemiriti, ovaj oblik razmišljanja je problematičan kada uzrokuje da ljudi aktivno izbjegavaju dobijanje informacija koje su im potrebne, samo zato što ne žele da se bave time. Istraživači smatraju da ljudi ignorišu ono što se događa oko njih kako bi izbjegli negativna osjećanja, često krivicu.
Mit o nojevima opisuje ljudsku zabludu. Efekat noja ima karakteristike: parazitske strijepnje i strahove, depresiju, frustraciju i odugovlačenje. Čovjek može figurativno da zatvori um i sakrije se od onoga čega se bezumno plaši. Dok se nalazi u zamci noja, rizikuje da mnogi od njegovih snova ostanu neostvareni.
Izvor: CdM
