Djeca često dolaze u sukob jedni sa drugima oko različitih stvari. Nekada su uzrok igračke, nekada preotimanje drugova, sukob mišljenja…

Ti sukobi su veoma burni i žustri, ali kratkotrajni, jer su kod djece emocije pojačane. Roditelji na njih gledaju subjektivno i doživljavaju ih kao pravi atak na njihovo dijete. Zaštitnički nastrojeni, prave veliku grešku miješajući se u sam sukob. Često vrijeđaju drugo dijete, obraćaju mu se povišenim tonom i tako ga, svjesno ili ne, povređuju braneći svoje dijete.

Kako bi se vaše dijete osjećalo da se starija osoba tako ophodi prema njemu?

Ono što vi možete da uradite kao roditelj je da se ne miješate u njihove sukobe i da naučite dijete kako da brani sebe na što bezbolniji način. Veoma je važno da se kod djeteta ne razvije agresija, da to ponašanje ne bude nekulturno i nevaspitano, već da se na pristojan način, verbalno odbrani. Dijete bi trebalo naučiti da zna da pronađe rješenje koje će svima ići u korist. Roditeljiji imaju zadatak da nauče svoju djecu šta je kompromis i da niko ne bi trebalo da bude ugrožen i omalovažavan. Zato, razvijajte kod djece toleranciju i svijest da nije ono uvijek u pravu, da zna to da prizna i sebi i drugima, da razumije postupke drugih i da riječima može riješiti sve nesuglasice.

Kada uradi ili kaže nešto nepristojno, pitatajte ga kako bi se ono osjećalo da se njemu to dogodi ili ako se desila slična situacija, podsjetiti ga na njegova osjećanja. Djeca najbolje osvijeste šta je dobro, a šta loše, kada bar u svojim glavicama dožive tu situaciju i po toj emociji donose zaključak.

Naučiti dijete da ne otima, već da lijepo zamoli da mu se nešto da, da svoje nezadovoljstvo ne ispoljava fizičkim nasrtanjem na drugo dijete. Kod djece treba razvijati toleranciju i strpljenje, jer će mu to pomoći da druge osobe i sukobe sa njma sagleda sa više strana i izabere ono što će mu donijeti mir, a ne stres i nervozu. Nekada će popustiti i skloniti se, a nekada hrabro stati i braniti svoj stav.

Izvor:CdM