Doktori su ljudima preporučivali more kao terapiju još od 18. vijeka. Poznati škotski ljekar Vilijam Bakan (1729-1805) je u svojim djelima redovno navodio medicinske benefite odlaska na more, a zahvaljujući njegovom uticaju sagrađeno je više bolnica na obalama mora.

Jedna naučna studija je otkrila da nije potrebno da se kupate kako bi more pozitivno djelovalo na vaše psihičko i fizičko zdravlje. Zvuci mora sami po sebi stimulišu dio mozga poznat kao prefrontalni korteks koji je najodgovorniji za naše raspoloženje.

Talasi nas takođe opuštaju. Naime, kada smo na plaži, naše tijelo apsorbuje negativne jone koje ispuštaju morski talasi. To dovodi do većeg unosa kiseonika i bolje regulacije nivoa serotonina, poznatog u narodu i kao „hormon sreće“. Rezultat ovih procesa je osjećanje blaženosti, slično onom koje osjećamo nakon što smo radili jogu.

I sam pogled na more je dobar za nas. Neuronaučnik Majkl Merzenić to objašnjava činjenicom da kada gledamo okean sa obale čini nam se da se nalazimo u stabilnom i bezbjednom okruženju, daleko od divljih životinja, ali i ljudi iz naseljenih sredina koji bi mogli da nam naude.

Ne smijemo zaboraviti ni na sunčanje. Postoje mnoge studije koje su potvrdile da naše tijelo ispušta endorfine kada je izloženo suncu. Naravno, nije preporučljivo da pretjerate u sunčanju i obavezno je da se namažete odgovarajućom kremom i imate flašu s vodom pored sebe.

Izvor:CdM