Previše vremena provedenog uz igrice može dovesti do promjena u djetetovom govoru, ponašanju, manirima, kao i razvoju mozga. Kako biste spriječili zavisnost od igrica kod djece, naučnici predlažu pravilo za ograničavanje upotrebe tehnologije kod djece.
Ukoliko imate djecu, jasno vam je da ste roditelj u eri gdje su svima dostupne informacije i tehnologija. Ukoliko imate dijete koje voli igrice ili se iz drugih razloga ne odvaja od ekrana, važno je da pripazite. Postoji mogućnost da će to uticati na cjelokupan razvoj i psihologiju djeteta, ukoliko mu igrica postane glavna tema u životu.
Mnoge popularne igrice za mlađu djecu, naročito za osnovce između sedam i 16 godina vrlo lako izazivaju zavisnost. Veliki broj igrica roditelji sa mrštenjem posmatraju kao gubljenje vremena. Postoje profesori i studije koji vjeruju da one mogu oštetiti mozak.
Nasilne igrice i agresija
Igranje nasilnih igrica lako može biti jedan od krivaca za djetetovo ponašanje i reagovanje u određenim situacijama. Zbog previše provedenog vremena uz igricu, ne samo da će patiti djetetovo obrazovanje, već će to uticati i na njegov govor, ponašanje, manire, kao i razvoj mozga. Nekoliko studija je pokazalo da učenici koji igraju nasilne virtuelne igrice imaju veće šanse za razvoj nekih srčanih stanja i agresivnih misli, u odnosu na one koji igraju igrice bez nasilja.
Iako ove studije ne pokazuju konkretno agresiju, one uzimaju u obzir promjene ponašanja koje uključuju agresivne obrasce u govoru i akcijama koje su nezdrave za društvo i djetetov razvoj. Djeca koja odrastaju uz zavisnost od ekrana imaju odloženo progovaranje i povećan rizik od autističnih poremećaja.
Pravilo 3-6-9-12
Australijski kraljevski koledž za pedijatriju predlaže da se djeca ne upoznaju sa uređajima prije treće godine. Čak i nakon tog perioda treba da postoji ograničenje od najviše sat vremena dnevno. U skorije vrijeme predložili su 3-6-9-12 pravilo, koje postavlja obrazac zdrave upotrebe uređaja.
– Nema korišćenja uređaja do 3. godine
– Nema korišćenja interneta do 6. godine
– Nema video igrica do 9. godine
– Nema društvenih mreža do 12. godine
Kako nasilni mediji utiču na djecu
Igrice mogu uticati i na sveukupno blagostanje djeteta koje provodi previše vremena zatvoreno u kući, umjesto aktivnosti koje ga održavaju fizički zdravim. Ostavljeni sa svojim uređajima, mališani postaju lijeni i razvijaju mentalni sklop da se radije ne igraju napolju.
Vrijeme pred ekranima utiče na djecu na mnogo načina. Mogu se razviti vizuelni poremećaji i odložen govor. Igrice povećavaju nasilje u školama i poremećaje u ponašanju kod djece. Ukoliko vrijeme dozvoljava, važno je da djeca provode vrijeme napolju i igraju se. Nauka je u mnogim studijama povezala nasilne video igrice i agresivno ponašanje, agresivne misli, umanjeno socijalno ponašanje, empatiju, a uz to i smanjenu osjetljivost na agresiju.
Igrice – hobi, industrija, zavisnost
Mnogi shvataju igranje igrica kao hobi, aktivnost koja uključuje učešće i interakciju. Roditelji to smatraju masivnom industrijom gdje se zarađuje novac koji običan radnik ne može ni zamisliti.
Popularnost igrica se povećala dijelom zbog njihove veće pristupačnosti. Dodirom vrha ekrana možete skinuti igricu na svoj telefon, tablet, računar.
Svjetska zdravstvena organizacija je istakla “poremećaj igranja igrica” kao dijagnozu koja se može kontrolisati nekom intervencijom. Ovo ne mora nužno biti roditeljski posao. Industrija sama treba da napravi limit koji će ograničiti dostupnost igara djeci mlađoj od 15 godina.
Sve što se u životu radi prekomjerno predstavlja otrov u vašem životu, pa makar to bio i kiseonik. Ne dozvolite da se nešto pretvori u zavisnost.
Izvor:CdM
