Narcis, otporan proljećni lukovičasti cvijet, veoma je popularan u našim krajevima, a može se pronaći na svim kontinentima. Najviše se uzgaja u Velikoj Britaniji, zatim u Holandiji, Danskoj i Njemačkoj.
Narcis je cvijet iz roda Narcissus. Postoje dvije teorije o porijeklu imena. Prema prvoj teoriji, narcis je nazvan po grčkoj riječi narkao (opiti, omamiti) zato što cvijet sadrži tvar koja ima narkotičko djelovanje. Popularnija je druga teorija, da je ovaj cvijet nazvan po Narcisu iz grčke mitologije, mladiću koji se zaljubio u vlastiti lik gledajući svoj odraz na površini vode.
Narcisa ima mnogo vrsta i sorti, vrlo različitih kako po obliku cvijeta, tako i po rastu. Listovi su izduženi, tanki, sabljasti, plavozelene boje, narastu 30-40 cm visine, a između njih se probijaju predivni cvjetovi. Narcis cvjeta od marta do maja. Cvjetovi su zvjezdasti, većinom svijetložute boje, vrlo prijatnog mirisa. Postoje jednostavne i duple sorte. Svako stablo nosi ili jedan ili više cvjetova, što, naravno, zavisi od sorte.
U proljeće kada narcisi precvjetaju cvjetove treba ukloniti. Listovi se ostavljaju da još rastu najmanje šest nedjelja i prirodno uvenu i na taj način stvore samostalno humus za lukovice koje će procvjetati i sljedeće godine. Najčešće (u zavisnosti od proizvođača lukovica) nije potrebno da se narcisi ponovo sade, jednom posađeni mogu ostati na istom mjestu godinama. I nakon druge i treće godine od sadnje davaće sve veći broj cvjetova. Kako se grmovi narcisa svake godine povećavaju, s vremena na vrijeme potrebno ih je izvaditi iz zemlje i razdijeliti. Idealno vrijeme za diobu lukovica narcisa je kasno ljeto.
Velika je prednost što narcis možete posaditi na mnogo mjesta u vrtu, budući da podnosi i sunčana i djelimično zasjenjena mjesta, travnjake, mjesta pod stablima ili grmovima. Raste gotovo na svim tipovima zemljišta, ali najviše mu odgovara drenirano zemljište. Gotovo sve vrste su otporne na zimu. Svake druge godine u vrijeme izbijanja narcisa, zemlji treba dodati kompost ili organsko đubrivo. Od narcisa bježe krtice i miševi, za koje, sa druge strane, lukovice lala i ljiljana predstavljaju pravu poslasticu.
Narcisi se često sade u kombinaciji sa zumbulima i tulipanima. Zbog sadržaja određenih materija odbijaju miševe i voluharice, ali i vjeverice, srne, zečeve. Zahvaljujući ovoj svojoj osobini, sade se od davnina kao cvijeće koje čuva kuće i skladišta hrane od ovih štetočina. Možete ih saditi u voćnjacima kako biste zaštitili stabla od miševa i voluharica, ali im tokom vegetacije treba obezbijediti pola dana osunčanosti.
Narcis se ne smije konzumirati jer sadrži otrovnu tvar likorin. To je odbrambena tvar zbog koje ga životinje zaobilaze. Zbog likorina narcise nije preporučljivo držati u vazi zajedno sa drugim cvijećem jer će mu to naškoditi. Eventualno možete u vazi prvih 24 sata držati samo narcise kako bi oslabilo djelovanje likorina, a onda dodati druge vrste cvijeća.
LEGENDA
Kako kaže legenda, Narcis, sin vječnog boga Kefisa i nimfe Liriope, živio je u grčkom gradu Tepsiji. Bio je prelijep mladić. Jednoga dana, dok je bio u lovu, vidjela ga je i zaljubila se u njega nimfa Eho. Pošto ju je odbio i na taj način joj slomio srce, Eho je zatražila od Nemezis, boginje osvete, da i njega kazni istom patnjom. To je i učinjeno. Jednoga dana, žedan nakon lova, Narcis se nagnuo nad vodu da se napije.
Stojeći tako nad vodom, Narcis ugleda svoj odraz i istog trena se zaljubi, ali što je više pokušavao da zagrli sebe i poljubi usne koje mu se primiču, to se više razočaravao i patio jer je shvatio da je to nemoguće. Oplakivao je svoju sudbinu. Vječno odvojen od objekta svoje ljubavi, on prvi put doživljava gubitak i tugu. Legenda kaže kako je od tuge i umro na obali, te se u trenutku smrti preobrazio u cvijet.
Oni koji su tražili njegovo tijelo, pronašli su samo cvijet i nazvali ga po njegovom imenu - narcis. Zbog ove legende narcisi su simbol samoljubivosti, samodopadljivosti i neuzvraćene ljubavi. Ali ovaj cvijet, koji među prvima nikne iz snježnog prekrivača, simbol je i ponovnog buđenja, rođenja i novog početka.
Izvor:CdM