Nauka dokazala: Kada djeca odu ranije u krevet mame su srećnije

Svi se vodimo savjetima ljekara da mališani treba ranije da odlaze na spavanje, međutim, rijetko ko ih se zaista pridržava. Pokušajte da napravite rutinu koja će služiti kako mališanima, tako i vama.

Mama četvoro djece Melisa Vilets, poznata je među roditeljima širom svijeta jer na svom popularnom blogu “Your Modern Family” dijeli svoje svakodnevne majčinske probleme.

Jedan od njenih blogova “Moja djeca odlaze u krevet u 19 časova!” privukao je pažnju svih roditelja, a mnoge mame i tate se nisu složile sa njenim stavom. Međutim, poznata blogerka je sada svoju teoriju potkrijepila naučnim istraživanjem:

“Mnogi će pomisliti da sam luda (ili genije), ali sva moja djeca su prije osam sati već u krevetu. Ne samo da se potpuno slažem sa preporukom doktora da je djeci potreban adekvatan san da bi bila zdravija i srećnija, već uz to volim da vrednujem sopstveno vrijeme, bez djece.

Nauka je podržala ono u šta vjerujem već dugo: kada djeca odu ranije u krevet, mame su srećnije!

Australijska studija je više od deset godina posmatrala hiljade djece. Istraživači su na svake dvije godine sprovodili intervjue kako bi procjenjivali porodice, njihovo mentalno zdravlje i navike spavanja. Ne samo da su mališani koji su prije pola osam išli na spavanje bili mnogo zdraviji i vodili kvalitetniji život, nego isto važi i za njihove mame!

Da li je to jer njihove mame sada imaju više vremena da rade stvari koje žele, recimo da popiju čašu vina ili proćaskaju sa ljudima koji imaju dovoljno godina da se ne ispolivaju vodom dok je piju? To je bar moja pretpostavka!

U međuvremenu, ukoliko vaša djeca ne idu na spavanje ranije, biće vam jako teško da im nametnete novi raspored. U suštini, poenta je postaviti rutinu koje će se djeca držati svakodnevno. Ukoliko već imate određenu rutinu na koju ste se navikli, ali je mnogo kasnije nego što želite, pokušajte da svakoga dana pomjerate vrijeme odlaska u krevet za petnaest minuta ili pola sata. Za nekoliko dana vidjećete pozitivne promjene kako kod djece, tako i kod sebe”.

Izvor:CdM