Usamljenost je štetna po organizam koliko i pušenje 15 cigareta dnevno, navodi se u istraživanju “Svjetski globalni rizici 2019.” Svjetskog ekonomskog foruma. Oni navode da se može reći da je usamljenost danas poprimila razmjere globalne epidemije, za šta je kriv savremeni životni stil.
Tome u prilog govore i podaci da čak 50 odsto ljudi u Parizu žive sami, a u Stokholmu čak 60 odsto, što govori da trenutni broj samaca u svijetu nikada nije bio veći.
“Broj kuća u kojima živi samo jedna osoba se skoro udvostručio od 1960. godine i dostigao je 31 odsto”, navodi se u ovom istraživanju.
U Velikoj Britaniji polovina ljudi starijih od 75 godina žive sami, a mnogi od njih nisu razgovarali s nekim od rođaka ili prijatelja i po mjesec dana.
“U Sjedinjenim Američkim Državama broj bliskih prijatelja je od 1985. do 2004. godine u prosjeku je pao sa troje na dvoje, a broj ljudi koji nemaju bliskog prijatelja se utrostručio”, piše u tekstu.
Urbanizacija je jedan od razloga za ovaj svjetski problem, jer upravo ona prekida veze među članovima porodice.
Ona nije samo karakteristična za zapadne kulture, nego i za sve ostale. Tako je u Kini prepolovljen broj ljudi u selima u periodu od 1980. do 1914. godine. Usamljenost je porasla među onima koji su se preselili u gradove, ali i među onima koji su ostali u tim selima.
“Još nije sasvim razjašnjeno kolika je krivica novih tehnologija za epidemiju usamljenosti. Ljudi danas provode u prosjeku 24 časa nedjeljno na internetu, ali oni koji su usamljeni ne provode ništa više vremena online od onih koji nisu sami”, navodi se u istraživanju.
Gledano s finansijske strane, usamljeni ljudi imaju veće troškove.
U Velikoj Britaniji, na primjer, oni iznose čak 6.000 funti po svakoj usamljenoj osobi i nose sa sobom rizik od depresije i drugih mentalnih bolesti.
Veliki broj država smišlja inovativne načine da stane na put usamljenosti. U Italiji se tako studenti useljavaju kod starijih, usamljenih osoba i prave im društvo u zamjenu za jeftiniji stan, dok je Velika Britanija osmislila Ministarstvo za usamljenost. (WEF)
Kako objasniti usamljenost?
Usamljenost ljudi može se objasniti na više načina. Budući da se kod mladih, za razliku od starijih ljudi, više očekuje da stvaraju i održavaju brojne društvene odnose, oni mogu razviti osjećaj usamljenosti kao odgovor na percipirani neuspjeh u ovom zadatku. Pored ovoga, mlade ljude njihova široka socijalna mreža obično ne štiti dovoljno od usamljenosti jer se ona sastoji od odnosa koji su često površni i nedovoljno bliski. S druge strane, stariji možda imaju manju socijalnu mrežu, ali ona je sačinjena od dugotrajnijih i bliskih veza, koje umanjuju njihov osjećaj usamljenosti.
Nezavisno od toga šta je dovelo do osjećaja usamljenosti, usamljene osobe karakterišu sljedeće osobine:
-depresija (tuga, praznina, izolovanost, otuđenost),
-očaj (beznađe, uplašenost, bespomoćnost, napuštenost, ranjivost),
-samoosuđivanje (nesigurnost, posramljenost, neprivlačnost, samoodbacivanje),
-nepodnošljiva dosada (nemir, želja da budemo negdje drugo, razdražljivost).
Neki ljudi imaju veću predispoziciju da tokom života osjećaju usamljenost. Osobe s većom sklonošću da doživljavaju negativne emocije i da se uopšteno osjećaju uznemireno češće će se osjećati usamljeno od onih koje su emocionalno stabilniji.
Takođe, karakteristike poput socijalne anksioznosti, sramežljivosti i niskog samopoštovanja pridonose ovoj pojavi.
Izvor:CdM
