Vlada Crne Gore je na današnjoj sjednici utvrdila inovirani tekst Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, u kojem su u cjelosti prihvaćene i integrisane sve preporuke Venecijanske komisije.

Riječ je izuzetno liberalnom zakonu, koji obezbjeđuje viši stepen slobode misli, savjesti i vjeroispovjesti i značajno viši stepen prava i sloboda nego bilo koji zakon iz ove oblasti u našem okruženju. Utvrđeni predlog zakona garantuje punu slobodu vjeroispovijesti svim vjernicima i ravnopravan položaj svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori, kao i punu slobodu uvjerenja svim onim građanima koji nijesu vjernici.

Takođe, predloženi zakon utvrđuje imovinska prava države nad vjerskim objektima koji predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore koja je kroz vjekove građena i sticana od javnih prihoda države.

U skladu sa tim, Predlogom zakona je propisano da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918. godine i koji kasnije nijesu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina.

Međutim, ako bilo koja vjerska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovu nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine država će to priznati i poštovati. Svako sporenje u vezi vlasništva nad vjerskom imovinom biće rješavano pred nadležnim sudom, kao i svaki drugi imovinski spor, u skladu sa važećim zakonima u Crnoj Gori.

Na osnovu preporuka Venecijanske komisije, inovirani tekst Predloga zakona je dodatno unaprijeđen i preciziran, između ostalog, i kroz sljedeće ključne izmjene i dopune:

- Dodatno je precizirano da djelovanje vjerske zajednice može biti ograničeno samo ako je to neophodno u demokratskom društvu radi zaštite javne bezbjednosti, javnog poretka, zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih, pri čemu mjera ograničenja mora biti srazmjerna ovim vrijednostima.

- Ostavljena je još šira sloboda izbora prilikom registracije vjerskih zajednica. Izričito je utvrđeno da vjerska zajednica čiji je vjerski centar u inostranstvu nema obavezu da se registruje, već slobodno odlučuje o tome da će zahtijevati upis u Registar, pri čemu neregistrovane vjerske zajednice ne mogu imati svojstvo pravnog lica. Osim toga, zakon dozvoljava registraciju svake vjerske zajednice koja ima najmanje tri punoljetna vjernika, koji čak ne moraju ni biti državljani Crne Gore, ukoliko imaju odobren stalni boravak u skladu sa zakonom.

- Uvode se dodatni uslovi u postupku sudske zabrane djelovanja vjerske zajednice, koja se dozvoljava samo ako se legitimni cilj zaštite javne bezbjednosti, javnog poretka, zdravlja ili morala, ili zaštite prava i sloboda drugih ne može ostvariti blažim mjerama ograničenja;

- Izričito se propisuje mogućnost finansiranja aktivnosti vjerskih zajednica iz državnog budžeta i budžeta lokalne samouprave.

- Nedvosmisleno se utvrđuje da će svako sporenje u vezi vlasništva nad vjerskom imovinom biti rješavano pred nadležnim sudom, kao i svaki drugi imovinski spor, u skladu sa važećim zakonima u Crnoj Gori. Takođe, u prelaznim i završnim odredbama, precizira se da vjerska zajednica nastavlja sa korišćenjem određenog kulturnog dobra i nakon upisa prava državne svojine nad tom imovinom, do odluke državnog organa nadležnog za odlučivanje o državini, korišćenju i raspolaganju ovim objektima i zemljištem.

Saopštenje i foto: SLUŽBA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU VLADE CRNE GORE