Autorsko veče Gordana Čampara sinoć je okupilo veliki broj znamenitih ljudi iz Bijelog Polja i Crne Gore, gdje su uz boemsko, spontano i nenametljivo, druženje uz stihove, ali i pjesmu i zvuke gitare i klavira, probudili emocije kod publike: smijeh, tugu, sjećanja.
Sumirajući utiske sa te večeri, Čampar je u emisiji “Start Art” Radija Bijelo Polje istakao da je zadovoljan što je nakon Podgorice uspio da veče osmisli na poseban način i u gradu gdje je proveo dio mladosti.
“Drago mi je što su tu bili moji prijatelji NJ. E. Veselko Grubišić ambassador Hrvatske u Podgorici, prof. dr Draško Došljak i mr Željko Rutović, zatim sjajna pjesnikinja Ana A. Ičević Vuković, Rale Bulatović, Suzana Tot, Branko Babović, Slavenko Rakočević Rakoč, Darko Drljević, i što smo uz muziku i pjesmu donijeli jedno zbilja emotivno veče. Ja sam zadovoljan, a nadam se da je i publika u Bijelom Polju” kazao je Čampar istakavši da će kabare nastaviti svoj put ka drugim gradovima Crne Gore i okruženja.
Govoreći o svom pisanju kazao je da je već učitelj u osnovnoj školi u Zatonu uvidio njegov talenat te da je mnogo kasnije odlučio da svoju poeziju publikuje.
“Moj nastavnik srpsko-hrvatskog jezika Vukola Pantović kroz pismene zadatke primijetio je da imam talenta i on mi je jednom prilikom rekao “ Ti ćeš pisati”. Sa trinaest godina sam dobio “Zmajevu nagradu” nažalost, ja tada nijesam cijenio koliko je to važno i da je sada mogu naći bio bi najsrećniji. Kroz srednju školu I fakultet sam I dalje pisao, ali nijesam imao volju da to negdje šaljem, ali trebalo je valjda da se sve nasloži. Dogodio se susret sa profesorom Draškom Došljakom i onda sve krenulo”istakao je Čampar
Iako je ranije pisao feljtone, objavljivao tekstove “Pregršt suza i dva pisma” prva je knjiga koju je objavio prije deset godina, a onda su došle i knjige “S koljena (zapisi), Na koljeno (zapisi), Eto (poezija), Mjesec u maslačku (proza). Autor je feljtona Sjećanje na šeher Sarajevo prije grmljavine i Aplauz za legende. Glavni i odgovorni urednik časopisa Intervju, novine Zaton. Kaže, da svaki od tih narativa ima svoje draži i vrijeme.
“Poeziju pišem kada mi je teško, kada nešto nije dobro, makar kamičak u cipeli.
Formu kratke priče bojam kada se sjetim nekih prepričavanja, nekih na koljeno staraca ispričanih priča, dok u Intervju, kada stvaraš, preživljavaš život tog čovjeka koji sjedi preko puta tebe” kazao je Čampar.
Vanja Šabanović
