Život i rad našeg sugrađanina akademskog slikara, profesora Milutina Obradovića ispunjen je bojom i riječima.
Njegov rad prepoznat je širom svijeta. Izlagao je u Luvru, u Bramanteovoj palati u Rimu, gdje je dobio nagradu Mikelađelo Karavađo, Milanu, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Ljubljani, širom Crne Gre, a njegove slike se nalaze i na sajtu čuvene galerije Sači .
Kroz slike je podijelio svoj talenat, ali i život i osećanja koja su ga pratila dok je stvarao, ali kako ističe, umjetnik je uvijek u samoći i nema osjećaj koliko je gledan ili slušan i u svom srcu ne može izbrojati aplauze koje dobija.
“Ja sve ovo što si nabrojala ne znam, jer je moj dan svaki isti, u ateljeu provedem nekoliko sati, onda izađem posvetim se prijateljima, ali ovako kada sve to ponovo čujem kao život kad se nabora i sabere onda to ima možda i neku težinu” kazao je Obradović.
Iako važi za najuspješnijeg crnogorskog slikara današnjice, Obradović živi, kako je kazao u emisiji “Start Art” Radija Bijelo Polje, jednostavan život.
“Svi vrijedni ljudi su jednostavni ljudi, a kada kažem jednostavni mislim na način komunikacije, jednostavni u načinu razumijevanja života, shvatanju svog posla. Koligo god da sam u životnoj prilici da upoznam izuzetnog ljekara, pravnika seljaka, prije svega se naša komunikacija svodi na onu jednostavnost, ako imamo šta da kažemo, ako nemamo šta da kažemo onda se zapetljamo, što bi u narodu rekli “kao pile u kučine” pa ne znamo jesmo li na vi ili ti, jesmo li došli ili pošli, tako da ta komunikacija i način svih tih jednostavnih ljudi jeste proizvod njihovog rada i marljivosti” kazao je Obradović.
Njegova djela, koja će i u narednim godinama sigurno mamiti posmatrača da prepozna ljepotu, prepoznata su po motivima konja, i oka, za koje kaže da će mu u narednom životu neka sila sigurno dati odgovor zbog čega su to njegovi autentični izrazi.
“Vjerujem da će mi neka sila dati u sljedećem životu odgovor zašto je baš konj pokretač moje energije, u suštini zašto taj konj nije onaj galloper, zašto nije snažan, zašto je to jedan stidljiv, pokunjen konj, umoran ne dovoljno odrastao, nedovoljno fizički formiran, nego su to neke tajne želje u njemu zbog kojih ne znam zašto sam u životu popio toliko rakija, zašto sam napravio toliko bježanja od kuće, ali sigurno da nosim neku težinu patnje koju nosi motiv koji ja obrađujem. Prema tome, ono što me vezuje je opet ta suština, ono nešto, ali vjerujem i ono nešto o čemu razmišlja i onaj majstor koji je za strugom, o onoj tišini njegovoj dok svi pričaju svi, a on ćuti. Ta neka forma emocija se pronašla u tom obliku i eto drži mi pažnju i za sada je sve još uvijek inspirativno” istakao je Obradović.
Osim što slika, Obradović i piše poeziju i kaže da jedna umjetnost nikada ne ide sama.
“Kao i u svakom zanatu i u umjetnosti stalno se traži neka druga forma izražaja, kod mene je to krenulo na poeziju, kod nekog drugog na muziku isto kao kod zanatlija. Varioc često zna da bude i dobar drvodjelja, što je dijametralno suprotno, ali u suštini i rezultatu vrlo jako i autentično kao i njegova osnovna djelatnost” kazao je Obradović.
Tekst: Vanja Šabanović
Foto i video:Vladimir Jelić
Tonska realizacija: Zoran Rakočević
Audio obrada: Sanida Kajević
