Predstavom ”Ajmo na fuka”, autora i reditelja Dragana Komadine, večeras je u Bijelom Polju otpočeo treći Jesenji pozorišni salon, koji će trajati do 5. decembra. Otvarajući ovu pozorišnu manifestaciju direktor Centra za kulturu, Jasmin Ćorović, kazao je da je uloga pozorišta da nam, između ostalog,  ukaže i na razloge otuđenosti među ljudima, i da nam da odgovore gdje griješimo.

“Živimo u vremenu otuđenosti u kojem, trčeći za materijalnim, imamo sve manje vremena za druženje, za prijateljstvo, jedni za druge, a prije svega za sebe. Odgovore na pitanja gdje griješimo, gdje smo se i zašto izgubili, daće nam njegovo veličanstvo pozorište, jer ono nije samo umjetnost, ono je više od toga. Ono je život i ljubav. Oslobađanje, ponovno rađanje..Spoznaja…Ono je uvijek zagledano u stvarnost, u tajnu života i postojanja. I dok je života,biće i pozorišta! Ono vapi da nam pomogne, da nas osvijesti, i zato čujmo njegov glas”, poručio je Ćorović.

U okviru ovogodišnjeg Jesenjeg pozorišnog salona biće izvedeno pet predstava, i to iz Mostara, Pljevalja, Podgorice i Bijelog Polja, a jedna predstava će biti  izvedena za najmlađe ljubitelje pozorišne umjetnosti.

Pozorišni salon otvorila je predstava ”Ajmo na fuka”, autora i reditelja Dragana Komadine, nastala u koprodukciji mostarskih Hrvatskog narodnog kazališta i Narodnog pozorišta. Ovo je sedamdeset drugo izvođenje predstave koja se igra već devetu sezonu, a prije bjelopoljske publike, “Ajmo na fuka”, igrana je širom Bosne i Hercegovine, i u još četiri zemlje, kazao je jedan od dvojice protagonista ovog komada, Robert Pehar.

“Ova predstava je faktički postala jedan zaštitni znak i jedne i druge kuće,  i Narodnog pozorišta u Mostaru i Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, gdje smo, prije devet godina, odlučili da uđemo u prvi zajednički projekt dvije institucije, i da zajedno napravimo jednu priču o onome što nam se događa u Mostaru  i oko Mostara, sa autentičnim izrazom, s obzirom na to da smo obojica u ratu bili pripadnici različitih vojski u jednom gradu, koji je, nažalost, stradao kako je stradao, i gdje su predrasude napravile puno problema, koje i dan-danas postoje na svoj način. Htjeli  smo otvoriti nekakve prostore upravo te priče, na način što smo Saša i ja sjeli jedan dan za sto, i dogovorili da to bude to, da institucije konačno uđu u saradnju, jer nam je i to, na kraju krajeva, i poslanje”, ispričao je Pehar.

Kaže, i da je Dragan Komadina, profesor dramaturgije na Akademiji u Sarajevu, napravio tekst upravo za njih dvojicu.

“Ovo je prije svega antiratna drama u kojoj želimo na kraju reći, da nijedan izgubljeni život nije vrijedio onoga što danas imamo, da smo svi uvučeni u te kolotečine zabluda koje su nas dovele do, na svoj način, tragičnih situacija. Dragan Komadina je zapravo uobličio cijelu priču onoga što smo mi govorili, jer, sve što pričamo u predstavi je zapravo autentično”, naglasio je Pehar, pored koga je u predstavi nastupio i Saša Obučević.

Tekst: TanjaDangubić

Foto: Vladimir Jelić