Na program Radija Bijelo Polje emitujemo serijal naučno obrazovnih emisija Fantastika i književnost. Serijal je posvećen temama koje povezuju fantastiku sa filmom, stripovima, muzikom i književnim stvaralaštvom.

U emisiji koju smo emitovali na program Radija Bijelo Polje, govorili smo o “alternativnoj  istorija”.

Alternativna istorija

Poštovani slušaoci serijal emisija Fantastika i književnost posvećen je temama kojima se najčešće bave autori. Govorili smo o putovanju kroz vrijeme, prvom kontaktu, zatim o utopiji i distopiji.

Posebna tema koja je zastupljena u mnogim djelima fantastične književnosti često je i alternativna istorija.

Alternativna istorija, ili kako je neki nazivaju terminom "uhronija", je prikaz Zemlje kakva je mogla postati kao posljedica neke hipotetičke promjene u istoriji.

Riječ uhronija je neologizam nastao od riječi utopija tako što je grčka riječ topos (mjesto) zamijenjena drugom grčkom riječju hronos (vrijeme). Ovaj termin je skovao francuski filozof Šarl Bernard Renuvije, kao naslov svog romana iz 1876. godine Uhronija - Utopija u istoriji, apokrifna istorijska skica razvoja evropske civilizacije kakva nije bila, kakva je mogla biti.

Prvi nedvosmisleni primjer alternativne istorije je gotovo sigurno djelo iz 1836. godine poda nazivom Napoleon i osvajanje svijeta 1812-1832, koje je napisao francuski pisac i književni kritičar Luj Žofroa. U njemu se Napoleon izbavlja netaknut iz svoje ruske avanture iz 1812. godine i osvaja poznati svijet.

Drugi rani primjeri uključuju utopijsko zamišljanje ranih godina naseljavanja Amerike u djelu Kastela Holforda, Aristopija: Romantična istorija novog svijeta nastao 1895. godine, zatim djelo Edmunda Lorensa, Moglo bi se još dogoditi: Priča o Bonapartinoj invaziji Engleske (1899), Vrhunac ili što je moglo biti: Romansa o velikoj republici (1902), Čarlsa Feltona Pidžina i Šta je moglo biti: Priča o društvenom ratu Ernesta Brame (1907).

Mnogi su autori kako u književnim djelima tako i u esejima razmatrali mogućnosti alternativne stvarnim prošlostima odnosno u kom smjeru bi budućnost krenula da su se neki presudni događaji završili na drugačiji način.

Neke od najčešćih preokupacija u takvim djelima su šta bi bilo da je Jug pobijedio u američkom Građanskom ratu, a naročito šta bi se desilo da je Hitler pobijedio u Drugom svjetskom ratu. Još jedan istorijski događaj je zaokupljao autore, a to je pronalazak atomske bombe. Neki su njenu pojavu pomjerali u prošlost, dok su drugi odlagali njen dolazak na istorijsku scenu. Ronald Klark je u razmaku od dvije godine obradio obje mogućnosti.

U drugoj deceniji dvadesetog vijeka Marej Lejnster, uveo je ideju alternativnih svjetova u žanr naučne fantastike, djelom Bočno u vrijeme (1934). Međutim, prvi ozbiljniji pokušaj stvaranja alternativne istorije u naučnoj fantastici bio je u romanu Da ne padne tama, Lajona Sprejga de Kempa, iz 1939. godine. Radnja je u potpunosti smještena u daleku prošlost u koju se jedan čovjek vraća kroz vrijeme i kreće u preoblikovanje istorije spriječavanjem ili poboljšanjem Mračnog doba, kako često nazivamo Srednji vijek.

U drugom svom djelu Točkovi Ako, De Kemp prikazuje savremenu Ameriku koja je mogla proizaći iz kolonizacije Nordijaca u desetom vijeku.

Ova pretpostavka uveliko duguje našem uvjerenju da je ''prava'' strana pobijedila i u američkom Građanskom ratu i u Drugom svjetskom ratu.

Klasik američkog pisca Vorda Mura Donesite jubilej (1952), prikazuje relativno sumornu sliku Amerike, u kojoj je Jug pobijedio u Građanskom ratu.

Još dalje u prošlost nego Kemp u prvopomenutom djelu, vraća se Robert Silverberg, u romanu Roma Eterna, odnosno Vječni Rim iz 2003. godine, u kome zamišlja kako bi to bilo da je Rimsko carstvo opstalo do današnjih dana.

Rane žanrovske SF priče o sukobu između alternativnih svjetova teže pretpostavci da je naš svijet bolji od većine alternativa. Tako je i smatrao čuveni njemački filozof Gotfrid Vilhelm Lajbnic.

FANTASTIKA I KNJIŽEVNOST - Alternativna istorija