O životu, smrti, odlascima, ali i nadi, u zbirci pjesama Edina Smailovića (video)

BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE

Zbirka pjesama "Paradox Mortem", bjelopoljskog pisca Edina Smailovića, biće promovisana večeras u Kući Rista Ratkovića.

Ovo najnovije književno ostvarenje Smailovića, na skoro 80 stranica, zapravo predstavlja izbor iz njegove poezije koja je nastajala u poslednjih pet godina.

Gostujući u emisiji “Start Art”, Radija Bijelo Polje, Smailović je kazao da je zbirka "Paradox Mortem"  ugledala svjetlost dana zahvaljujući njegovim prijateljima.

“Ova knjiga je nastala na nagovor mojih prijatelja, tačnije, moja prijateljica je pročitala nešto što sam pisao, pa je to i proslijedila mom uredniku Aleksandru Bećiću, koji je odlučio da te stihove smjesti među korice, tako da sam odabir pjesama i naslov prepustio njemu”, ispričao je Smilović.

S obzirom da, kako je rekao, “ živimo u jednoj raznovrsnoj bašti svega ružnog što se moglo desiti”, teme su se nametale same, pa su se u zbirci "Paradox Mortem"  našle pjesme o o demonima, zlu, bolu, vjeri, ratu, koje su zapravo “bilješke iz pakla u kojem smo”.

“Trudio sam da se udaljim od klišea, jer mislim da živimo u vremenu kada je u najmanju ruku prilično nemoguće pisati o nečemu lijepom, zato što je lijepo nešto što je predvidivo i lako opisivo, a  ono što je ružno, vjerovatno je ružno na hiljadu i jedan način. Tako i sva nesrećna društva karakteriše ono što proističe iz licemjerja i neiskrenosti, a demoni su prirodan proizvod svega onoga što baštinimo. I veliki Danilo Kiš je jednom rekao  da ‘ko živi u laži, završi u paklu’, tako mi definitivno živimo u laži, pa je onda pakao prirodan produkt toga što živimo. Tako da se može reći da su ove moje pjesme zapravo bilješke iz pakla u kojem smo”, naveo je bjelopoljski pisac.

Istakao je i da je zbirka podijeljena u tri tematska dijela - Tefter odlazaka, Paradox mortem i Megalomanija egocentrika.

“Tefter odlazaka je najličniji dio zbirke, jer se on odnosi na smrt meni dragih ljudi, koji su u međuvremenu napustili ovaj svijet. Cjelina Paradox mortem, po kojoj je nazvana i zbirka, bavi se onim filozofskim pitanjem o životu nakon smrti, a tu dilemu je upravo i Mak Dizdar u svom ‘Kamenom spavaču’ pomenuo rekavši ‘A možda smrti nema, nego  je smrt put od zvijezda do gnijezda’. A pošto nijesmo sigurni da li zauvijek odlazimo ili ne, treću cjelinu Megalomanija egocentrika čine pjesme o težnji svih nas  da makar ostavimo neko svjedočanstvo da smo postojali”, pojasnio je autor zbirke "Paradox Mortem".

Iako ovom zbirkom postavlja pitanja o životu i smrti, Smailović je istakao da je njegova poezija ipak optimistična.

“Ja svoju poeziju smatram optimističkom,  jer daje neku nadu ovom čovjeku, ako ne na ovom svijetu, onda makar posthumno”, napomenuo je on.

Kazao je i da je danas jako teško doprijeti do čitalaca, iako se trudi da se prilagodi novoj publici.

“Poezija je kritički osvrt na stvarnost prije svega, ali nijesam siguran koliko danas, posebno poezija, može uticati na čovjeka, pa je pisanje stihova i stvaranje  postalo nekakvo lično zadovoljstvo i lična potreba. Ipak, ja se trduim da i stih prilagodim vremenu u kome živimo i potrebi čovjeka, jer danas više niko nema vremena da čita pet stranica ili deset stranica, zato se pjesme svode na neka dva-tri pasusa”, kazao je Smailović, koji se i prepoznaje po  kratkim, jednoznačnim i jasnim stihovima.

Ipak, kako je poručio, nadu uliva taj direktni susret pisca i publike.

“Ono što nikad neće izumrijeti i što smatram zapravo stvarno vrijednim jeste promocija, koja zapravo pruža priliku da onaj koji piše  komunicira sa publikom. Jer, iako mi živimo u  u eri tehnološkog napretka, živi kontakt je dalje nezamjenljiv, on itekako može pomoći i publici i piscu da energiju razmijene i bolje rezumiju jedni druge.  To je možda jedina nada da će  književnost, pozorište i slikarstvo preživjeti, jer tu vrstu energije ipak  može prenijeti samo živa riječ”, zaključio je  Smailović.

AUDIO SNIMAK EMISIJE

Autorka: Sanja Dulović

Foto i video: Vladimir Jelić

Tonska realizacija:Milan Knežević

Audio obrada I video prenos: Sanida Kajević