Obrazovanje je i u prošlosti imalo svoje izazove, od prelaska sa usmene na pisanu riječu, potom pojave štampane knjige, pa sve do masovnih i elektronskih medija, čija moć sve više raste, smatra prosvjetni radnik, publicista i novinar Zoran Bošković.
Upravom tim odnosnom tradicionalne škole i medija, Bošković se bavi u svojoj knjizi “Škola i moć medija”, objavljenoj nedavno u izdanju JU Narodna biblioteka "Stevan Samardžić" iz Pljevalja.
Gostujući u emisiji “Riječ o školstvu”, Radija Bijelo Polje, Bošković je istakao da tradicionalna škola slabi, a da moć medija raste, te da se u toj hiperprodukciji informacija dijete teško snalazi, kao i škola.
“I u prošlosti, čak I u V vijeku prije nove ere, obrazovanje je imalo svoje izazove, prelazak sa usmene na pisanu riječu, potom pojava Gutenbergove štamparije i štampane knjige, kada dolazi do knjige u masovnom izdanju, što je veliki prelomni trenutak u razvoju kulture i obrazovanja čovjenčanstva. I ovo najnovije, moderno dobra, donosi sa sobom izazove i to posebno sa pojavom masovnih, odnosno elektronskih medija, koji imaju izuzetno veliki uticaj na razvoj sveukupnog čovječanstva, pojedinca, odraslih osoba, a posebno djece”, kazao je Bošković.
On je rekao da kriza u obrazovanju datira još od prije nove ere, vrhunac dostiže pri karju prošlog vijeka, a sada je ono “ugroženo” zbog velikog uticaja elektronskih medija.
“Još 70-ih godina prošlog vijeka održana je svjetska konferenacija na temu ‘Kriza tradicionalne škole’. Još 1975. UNESCO je izdao studiju u kojoj se decidno tvrdi da je tradicionalna škola u problemima i da ne prati sveukpuni razvoj čovječanstva. Problemi u tradicioalnom obrazovanju se potom dalje usložnjavaju, na jednoj strani imamo školu koja je začaurena, a dostignuća iz nauke i tehnologije za se neprestano usavrašavaju. Na drugoj strani imamo vrlo moćne medije, pa se postavlja opravdano pitanje – kako škola da iskoristi blagodeti elektronskih medija i interneta, a da zadrži svoju vaspitnu i obrazovnu ulogu”, pojasnio je autor knjige “Škola i moć medija”.
Istakao je da sve više raste jaz između moćnih medija i tradicionalne škole.
“Djeca sa motivom radoznalosti primaju infromacije sa interneta, televizije, moćnih medija, a na drugoj strani imamo školu koja je tradicionalna i koja još uvijek gaji jedan metod autoriteta nastavnika i tog tradicionalnog načina organizacije časa. Mi ne možemo kao društvo da izuzmemo tehnološki razvoj čovječanstva, iz tog razloga, obrazovanje, odnosno kreatori obrazovanja, ne kod nas, već i u svijetu, pokušavaju da nađu model kako da moćne medije i hiperprodukciju infromacija prilagoditi obrazovnom sistemu”, podvukao je Bošković, koji se već dvije decenije bavi razvojem obrazovanja.
Bošković je ukazao i na negativne, ali i na pozitivne aspekte medija.
“Evidentno je da na jednoj strani imamo negativan uticaj medija na psiho-fizički razvoj djeteta, jer je neoborivo dokazno da su pred jednim velikim izazovom hiperprodukcije sadržaja i informacija, te da često pribjegavaju i nasilju kojim su okruženi na medijima. Ipak, imamo takve informacije koje su pravi blagodet za korišćenje u okviru izvođenja nastave. Sada je pitanje koliko je nastavnik, odnosno koliko je škola spremna da takve infromacije prilagodi nastavnom času, odnosno obrazovanju. Pozitivni primjeri, kojima treba da se vodimo, su oni u Kanadi, koja je još davno osnovala obrazovnu televiziju, koja se pokazala kao izuzetno značajna, a Finska je još 80ih godina prošlog vijeka uvela kao obaveznost u studiranju primjenu medija”, naveo je Bošković.
U svojoj knjizi “Škola i moć medija”, Bošković se bavio i izazovima koje je obrazovno sistemu donijela panedmija COVID 19.
“Zaista se divim našim prosvjetnim radnciima, učenicma, roditeljima, koji su uložili izuzetne napore da odgovore i ovom izazovu I da se prilagode ovom konceptu učenja na daljinu. Ja nijesam zagovornik online nastave, jer mislim da kao društvo nijesmo spremni na tako nešto, ali iz ovoga definitivno možemo izvići pouku”, poručioje on.
Iako je crnogorski obrazovni sistem u posljednjih nekoliko godina prošao kroz brojne reforme, od uvođenja devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, preko osnivanja Fonda za kvalitet i talente, uvođenje eksterne provjere znanja, besplatnih studija, prostora za ulaganje i napredovanje ima još mnogo.
“Niz pozitivnih reformi, koje smo ‘preslikali’ iz razvijenih zemalja, uspješno smo i sproveli. Ali, u obrazovanje mora mnogo više da se ulaže, jer ko ima jako obrazovanje, ima jaku državu. Znanje je najmoćnije oružje koje može da promijeni svijet”, poručio je Bošković, dodajući da se više treba slušati riječ nastavnika, jer uspjeh jedne škole jeste kreativni glas nastavnika.
Autorka: Sanja Dulović
Foto i video: Vladimir Jelić
Tonska realizacija: Zoran Rakočević, Dalibor Rakočević
Audio obrada: Sanida Kajević
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRZAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
