Ćorović: U poeziji me inspririše odnos čovjeka prema čovjeku (video)

Osmjelio sam se da pređem neštićenu granicu između novinarstva i poezije kako bih ukazao na anomalije u društvu i čovjeku, istakao je u emisiji Miris lišća orahova, dugogodišnji novinar, urednik i publicista, Murat Ćorović.

Predstavljajući novu zbirku pjesama pod nazivom Bez maske, koju je objavio Centar za kulturu ''Vojislav Bulatović Strunjo'', Ćorović kaže kako smo mi narod pod maskama. ''Sada smo sad stavili ove maske zbog virusa, ali mi odavno nosimo maske, čovjek to nije izmislio, takva je situacija'', kaže Ćorović za serijal koji realizuju Radio Bijelo Polje i JU Ratkovićeve večeri poezije.

''Život, odnos čovjeka prema čovjeku, odnos nečovječji prema čovjeku, to me boljelo i to sam nastojao da izrazim u svojim pjesmama koje su se taložile decenijma, a sada su sakupljene u jednoj zbirci'', ističeu razgovoru sa Dragićem Rabrenovićem, autor zbirke u kojoj su pjesme podjeljene u u pet tematskih cjelina Crna Gora, Putem pravde, Limu, Kolone i Ko smo.    

 

Kao dugogodišnji novinar, urednik, aforističar, sada ste se našli u ulozi pjesnika. Odkuda i od kada ste u poeziji? 

- U novinarstvu sam od nedavno, oko 40 i nešto godina. Nakon što sam se okuražio u Bjelopoljskim novinama nije mi bilo teško da pređem neštićenu granicu između novinarstva i poezije. Kada objaviš jednu pjesmu neko je pohvali, onda pišeš dalje. U tome me posebno podržao Tomislav Bogavac, koji me zamolio da sakupimo i objavimo ove pjesme.

 

Recezent zbirke, ugledni crnogorski kritičar i književnik Borislav Jovanović, je primjetio da je prava stvar što su se pjesme taložene više decenija našle u zbirci. Šta vam je bio izazov i nadahnuće? 

- Meni je izazov neki društveni događaj, anomalija u društvu, anomalija u čovjeku. Kako mi smeta to kad je čovjek nečovjek. Kako može čovjek, pored toga što mu činiš dobro da ti čini zlo? Kako može čovjeku koga ne poznaje da čini pakost? Ne mogu to da shvatim. Time se bavim i u proznim radovima i u poeziji. To je inspiracija – život. Odnos čovjeka prema čovjeku, odnos nečovječji prema čovjeku. To me boljelo i to sam nastojao da izrazim u svojim pjesmama. 

 

Izgleda da ste uspjeli ste da opišete muke koje primjećujete zbog nestajanja ljudskosti, te da ste to učinili ovog puta kroz formu pjesme. 

- Mislim da je pjesma unutrašnji, suptilni, istinski, iskonski odraz čovjekove duše, to što čovjek osjeća. U meni se kuva neki problem, neki međuljudski odnos i onda to najčešće u tišini noći pokušavam da složim. Potom, za razliku od nekih, koji kažu da im dođe pjesma, kod mene nije tako, ja to složim ali poslije toga glačam, brusim dotjerujem. Nekada se postavlja pitanje je da li dobra rima ili ne. Simpatično mi je ako ima rime, iako je ovo staromodno gledanje na poeziju. Međutim, rima ne smije biti radi rime, mora imati smisla, logiku, stila, a pjesma mora imati poruku. 

 

Poezija je pokazala kao stvaralaški izraz u kome ste uspjeli da sažmete pogled na svijet. 

- Mislim da je poezija izraz duše, osjećanja, čovjekovog naboja. Platon je rekao da u poeziji ima više istine nego u istoriji. Vjerujte da je to sa neke tačke gledišta tačno. U istoriji ćete naći podatke o odlasku, migracijama stanovništva, ali u poeziji ćete naći kako su to ljudi doživljavali i preživljavali. Imam priču u pjesmi kada je sin po povratku iz inostranstva došao u selo kod oca sa svojim sinom koji ne zna nijednu riječ na našem jeziku. Starac koliko se razočarao umire na kućnom pragu. Zamislite roditelja kojem sin dođe ili ne dođe jednom godišnje, a unuk neće da uđe u kuću, to istorija neće i ne može da zapiše.

 

Kroz ovu i pjesme slične tematike se upravo vidi ta pojava koju ste zapazili u društvu. 

- Moja inspiracije je upravo ta aktuelnost u društvu, međuljudski odnosi. Mislim da je najbolje da se vidi iz mojih pjesama šta mislim i kako mislim. Zapisao sam između ostalog kako vidim i život naših ljudi u Australiji gdje sam boravio prije desetak godina. Tamo je znanje i stručnost na prvom mjestu.

 

Bili ste prosvjetni radnik, dobitnik državne nagrade Oktoih prije prelaska u novinarstvo, posebno naglašavate značaj znanja u društvu i za društvo. 

- Mislim da je to veoma bitno, da se generalno vrlo lako prihvatamo komentara o temama o kojima malo znamo. Nema domaćice koja ne zna je li bolji aktuelni od bivšeg krivokapića. Mislim da je najbolje kada se ljudi bave svojim poslovima, da stručnjaci rade stručne poslove. Ne može se u kuloarima i kafanama raspravljati o državnim pitanjima. To treba ostaviti struci.

 

Tema kojom se posebno bavite je i Lim. Pisci su ga do sada opisivali kao svetu rijeku, vječnu, neporaženu, nepogaženom, ali vi opominjene i upozoravata, na rijeku koja protiče, a mi je uništavamo, dajete drugu sliku. 

- Dajem sliku onakva kakva jeste. Sliku želimo da problem aktuelizuejemo, da ga predstavimo javnosti, ljudima koji mogu da mijenjaju stvari: Ali se to kod nas sporo mijenja. Ovo stihova koje sam zapisao: Ugrožen je vječiti lim, mrtvačke mu pjege brode, kao zlobne crne tačke niz valove brzohode, svi zaziru od te vode. Kome ljubav, kome slike, kome priče, kome tajne, kome ode. Kakve bajke o ribaru, (...) sred toliko smrada, strva, đe da krene ljubav prva... zarad djece i unuka, zarad Boga dalje smjeće od korita njegovoga.

 

Zbirka u kojoj su sakupljene pjesme nosi simboličan naziv Bez maske, postavlja se danas pitanje, kada smo zbog situacije sa virusom pod maskama, da li smo kao društvo maskirani i bez maski? 

- Nažalost je tako. Mi smo sad stavili ove maske, ali odavno nosimo maske. Mi smo takvi pod maskama, čovjek to nije izmislio, takva je situacija, to se od njega traži da se nekome dodvorava, da stavi masku pred ljekarom, pred političarem, pred nekim od koga zavisi. Mi smo narod pod maskama. To nam poezija oslikava. Ne može istorija. Kao primjer se može uzeti pjesma ''Kragujevac'', u kojoj se govori o strijeljanju učenika 1943. godine i direktoru škole koji staje kraj njih i kaže pucajte ja držim čas, ''...a sa vas će u blato spasti na kostur maska ljudskoga lika''. To nema u istoriji. Kako je narod osjećao, pokazao junaštvo, viteštvo, rodoljublje i prosvjetiteljski osjećaj – imamo li toga danas? Mislim da ne.

 

Uprkos tome, Vi se poput Don Kihota i dalje borite sa vjetrenjačama i radite. Ušli ste i u prosvjetu i u novinarskiu profesiju iz ideala i dalje tragate za onim šta je to dobro i pozitivno kod ljudi.

- Ja sam to radio u Bjelopoljskim novinama još od 1977. godine.  One su pod pritiskom zakonskih rješenja prestale da izlaze krajem 2003. godine, što mislim da je bila velika šteta. Nakon toga sam, početkom 2004. godine pokrenuo Mozaik – časopis za kulturu obrazovanje i tradiciju. Naime, iako je mišljenje da je istraživački novinar neko ko otkriva neki prljavi veš, ja uobražavam da sam istraživački novinar jer tragam za pozitivnim primjerima. I danas u Mozaiku tražim ko ima da kaže ili napiše, priču o lijepom primjeru – to se često zaboravi. Kao primjer se može pomenuti nedavna priča o prvom visokostručnom veterinaru u Bijelom Polju Časlavu Popoviću, koji je svakodnevno i bilo kojoj prilici pomogao porodicama na selu spašavajući im stoku i tako čuvajući njihovu egzistenciju. Bojim se da se to zaboravlja.

 

Nije vam bilo lako da kao urednik Bjelopoljskih novina, a zatim i osnivač i uredik Mozaika tokom godina tragate za takvim primjerima. 

- Mi smo sve pratili u lokalnim novinama. Kada je neđe puštena struja, otvoren put, fabrika, škola. Nije moglo da promakne ništa. Mozaik nije tako koncipiran. Bavimo se temama iz oblasti pbrazovanja, kulture i do sada je izašlo više od 60 brojeva.

 

Treba možda napomenuti da je upravo iz Bjelopoljskih novina, potekla inicijativa za osnivanje elektronskom medija koji uskoro obilježava 30 godina postojanja. 

- Upravo tako, postoje sačuvani tekstovi koji su objavljeni o tome. Kada je nešto objavljeno i šta je urađeno o tome. Uvjeren sam da ko prati Radio Bijelo polje danas je informisan o svim temama u državi, ali posebno o dešavanjima u opštini, o onim lokalnim životnim temama. Osim toga ovaj medij ima niz manifestacija, kulturnih dešavanja koje organizuje, poput festivala fantastične priče REFESTICON. Radio danas ima veoma značajnu ulogu.

 

 

AUDIO SNIMAK EMISIJE

 

Autor i voditelj: Dragić Rabrenović

Foto i video: Vladimir Jelić

Tonska realizacija: Milan Knežević

Audio obrada i montaža: Sanida Kajević

 

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

 

BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRZAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE