“Sijarićev čovjek ne gubi nadu, već sanja snove o sreći i boljem životu” (video)

Čovjek u djelima Ćamila Sijarića je onaj čiju sudbinu određuju istorijska dešavanja, onaj koji je na rubu i izvan centara moći, ali koji, uprkos tragičnom životu, nikada ne gubi nadu, već je u stalnoj borbi za ljubav i dostojanstvo, smatra prof. dr Dijane Hadžizukić, autorka studije ''Na margini – likovi u romanima Ćamila Sijarića''.

Gostujući u emisiji “Start Art”, Radija Bijelo Polje, Hadžizukić je kazala da je Ćamil Sijarić jedan od najznačajnih pripovjedača na ovim prostorima, da je njegov opus jako bogat, te da njegovi romani, ako ih pratimo hronološki, od “Bihoraca” do “Raška zemlja Rascija”, obuhvataju veliki geografski prostor, naročito istorijski period.

Ali, prema riječima Hdžizukić, on nije autor koji se primarno bavi istorijom i istorjskim dešavanjima u onom epsko-mitskom smislu, većje kao autor savremenog romana pažnju posvetio čovjeku koji trpi istorijska dešavanja.

“A pritom živi na jednom, u prirodno-geograsfkom smislu, surovom prostoru, tako da su i prirodne pojave teške za tog čovjeka, jer treba opstati u tim prostorima kao što je Pešterska visoravan i Bihor, a kada se tome dodaju ratovi, onda taj čovjek ima tešku sudbinu. Ipak, Sijarićev čovjek nikada ne gubi nadu, nikada ne pada u depresiju, u očajanje, već je u stalnoj je borbi za ljubav, za dostojanstvo,  kada su u pitanju i ženski likovi i oni “sporedni” u tom epsko-mitskom smislu - prosjaci, invalidi, muškarci koji su “ištećeni” knjgom. Svi oni zapravo imaju svoja san o sreći, o ljubavi, o nekom novom, drugačijem, boljem životu”, kazala je profesorica Hadžizukić, koja je sinoć u Bijelom Polju premijerno predstavila svoju studiju ''Na margini – likovi u romanima Ćamila Sijarića''.

Tom studijom Hadžizukić  je obuhvatila svih šest Sijarićevih romana, a kako je kazala, pripovjetkama se nije bavila, iako i tamo takođe ima sjajnih likova.

Studiju je ''Na margini – likovi u romanima Ćamila Sijarića'' podijelila na dva dijela, a u prvom je pokazala da u naratološkom smislu  ženski likovi dominiraju romanima.

“Kako to nalaže i nauka, ja sam se najprije bavila naratološkom analizom i posmatrala kakvu funkciju ovi likovi imaju u Sijarićevim romanima, odnosno koliko to ima glavnih likova, a da su sa društvene margine. Likovi sa margine vode romane, oni su dominantni, sve je posvećeno njima, tako da Sijarić nikako nije ženu marginalizovao, niti je muško-centrično posmatrao. Žene pokreću fabulu, razrješavaju je i pobjeđuju muške likove”, navela je profesorica Hadžizukić.

U drugom dijelu studije Hadžizukić se bavila fabulom romana i pozicije likova u društvu, a kako je kazala, upravo se tu pokazuje njihova marginalizovanost.

“Ćamil kada piše o tm ljudima, marginalizovanim guprama, svojom lirizacijom, specifčnim humorom, to radi na tako sjajan način. U “Pričama kod vode” ima sjajna metafora koja je mene i podstakla da se bavim ovim likovima, naime tamo postoje dva izvora –  veliki i mali i svi piju vodu sa tog velikog izvora. I onda se pojavljuje jedan putnik koji govori dječaku – naratoru, da idu popiti vode sa malog izvora, da mu ukažu čast i onda objašnjava  i kaže “u velikom izvoru voda trči, a u malom je mirna i u njemu se ogleda nebo” i svi likovi kojima sam se ja bavila su taj mali izvor,  u njima se ogleda nebo, život, ljepota Sijarićevog pripovijedanja”, ispričala je ona.

U tom drugom dijelu knjige, u kojem se bavila svijetom romana, jedan dio Hadžizukić je posvijetila pravu na govor, jer su gotovo sve žene potisnute u ćutnji, nemaju to pravo. Takođe, bavila se i porodičnim odnosima, gdje su očigledni surovi patrijarhalni odnosi, gdje je žena uvijek podređena, kao i djeca.

„U tom svijetu patrijarhata  ipak ima zanimljivih situacija, gdje očevi nemaju moć. Kod Ćamila Sijarića je kompletan taj patrijarhalni svijet na rubu, na margini, u osipanju, u nestajanju i onda je sve manje i muškaraca koji u pravom smislu imaju patrijarhalnu moć“, pojasnila je Hadžizukić.

Ona je istakla da je Sijarić sjajan slikar ljudske čežnje.

„Svi njegovi likovi imaju neku svoju čežnju, može to biti ljubav, srećan život ili pak samo ostvarenje onog unaprijed zacrtanog mjesta žene u patrijarhalnom svijetu“.

Bogatstvo Ćamilovog opusa ogleda se u tome što nema lik-tip.

„Nema nešto što bi bilo zajedničko i što bi vezalo sve likove, a upravo raznovrsnost likova daje bogatsvo njegovom opusu. Ja sam istražujući našalla samo četiri žene, koje bih mogla okarakterisati kao tipične“, kazala je Hadžizukić, dodajući da je u Sijarićevim romanima mnogo buntovnica, sanjalica, karakternih žena, spremnih na pobunu.

Hadžizukić je kazala da je Ćamil Sijarić je u naučno-istraživačkom radu  njena prva ljubav.

„I ako ćemo izdvojiti koji to romanopisac najljepše poetizira svoj nartivni iskaz,  uz Mešu Selimovića to je naravno Ćamil Sijarić. Njemu sam se vraćala više puta, u više navrata i svaki put sam nalazila nešto novo, bilo da tražim motiv priče i pričanja, pripovjetke i pripovijedanja kao metamotiv u njegovom opusu, bilo da se bavim likovima, sintaksom, koja je specifična, poetski markirana. To je ono što me uvijek vraća njemu i njegovom stvaralaštvu“, zaključila je Hadžizukić.

 

 

AUDIO SNIMAK EMISIJE

 

Autorka: Sanja Čujović

Foto i video: Dalibor Rakočević

Tonska realizacija i audio obrada: Sanida Kajević

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

 

BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE