Danas na programu Radija Bijelo Polje od 17:30h u okviru serijala "Fantastične priče" emitujemo priču, Mirka Grdinića “Krv moje krvi”, objavljenu u zbirci Nevidbog.
Serijal emisija Fantastične priče emitujemo u susret VII Regionalnom festivalu fantastične književnosti REFESTICON 2019.
***
Dok sam hodala prema Centralnom uredu Tragača Istrapola, odgovarajući na poziv poslan preko Personalnog očnog terminala, pitajući se što žele od mene, prisjetila sam se riječi svoga djeda, starog zadrtog “Istrijana’’, da niti jedan novčić ne zvoni sam u džepu. Samo je bilo pitanje koji sam ja novčić i što sam skrivila da me lokalna policija zove na razgovor, imajući u vidu da sam i sama bivši Molitelj. Začudno je kako su ljudi kreativni u svome strahu i skloni su moliti za milost čuvare reda i poretka, bez dostojanstva i samopoštovanja, ali su isto i kreativni ismijavati se sami sa sobom i zvati policiju posprdno…Molitelji. Od Lukijanove smrti nisam bila u centralnom dijelu Istrapola, megapolisa koji je pokrivao skoro cijelo područje bivšeg poluotoka s malim gradićem koji je služio kao središte lokalne vlasti koja si je sačuvala gradić u zelenilu, odvojen od ostatka Istrapolisa, kako bi uživali u miru. Pazin. Naravno da je tu bilo i središte kompletne čuvarske službe i gdje se moglo doći samo preko sletišta na poziv, ako vas već same nisu doveli… odvojeni da bi kontrolirali, odvojeni da bi vladali, odvojeni da bi plašili… odvojeni da bi bili sigurni.
Zgrada Centralnog ureda je bila standardna bijela kocka na tri kata iznad i još pokojim ispod, o čemu se moglo samo nagađati, s istaknutim natpisom i sloganom Čuvara; “Najbolji prolaze, ostali su građani’’, koji mi vraća osjećaj u ustima na onaj “divni’’ okus školovanja za čuvarku, kada jezikom dotaknem mjesto gdje bi se trebao nalaziti kutnjak, moj zadržani podsjetnik na brutalnosti programa i nehaj instruktora.
Narednik u prijemnoj kancelariji je bio standard birokracije od 90-tak kila u sivo plavoj uniformi, podbuhlog lica, kojemu su senzori registrirali momentalno moj ulazak preko PEROTerma, spojivši ga sa pozivom i mojim već registriranim dolaskom na sletište. Šutke je utipkao podatke i pokazao mi da krenem prema liftu koji se trenutno otvorio. Nije me niti pogledao, ali je već sve znao o meni, dok su senzori odrađivali svoj posao, prateći svaki moj otkucaj srca dok sam hodala prema liftu.
Naglo ubrzanje za dolje na liftu bez ikakvog displeja i policajac koji me dočekao na izlasku samo su mi potvrdili da se nešto čudno dešava, jer ispitivanja se nisu vršila u podzemnim kancelarijama, nasuprot uvriježenom mišljenju, jer za time nije bilo potrebe. Ionako je to bio grad samo za biro- 45 kraciju, a zna se, da oni ne čuju i ne vide dalje od svoje kancelarije. Čuvaju svoje zdravlje.
***
Priču u elektronskoj formi možete naći na portalu www.refesticon.com
http://refesticon.com/dokumenta/NEVIDBOG%20ORIGINAL%20ZBIRKA.pdf
Audio snimak na kanalu soundcloud
Fantastične priče na programu Radija Bijelo Polje ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 17 časova i 30 minuta.
Redakcija Radija Bijelo
