Danas na programu Radija Bijelo Polje od 17:30h u okviru serijala "Fantastične priče" emitujemo priču Stjepana Martinovića, Perunov gnjev objavljenu u zbirci Nevidbog.
Serijal emisija Fantastične priče emitujemo u susret VII Regionalnom festivalu fantastične književnosti REFESTICON 2019.
***
Ništa potkraj ljeta te godine nije bilo kao stoljećima ranije, kako se očekivalo... kako je trebalo biti. Lucija je – za našeg rituala uz jutarnju kavu – za sve okrivila nagle smjene južine i bure; odista, za uobičajenim nevremenom o Velikoj Gospi, ne bjehu nastupili sunčani dani sjetnih tišina, nego se olujno, kišno, sumorno... vrijeme nastavilo i prvih dana rujna, sluteći jesen, a ne zlatna predvečerja babljega ljeta. Je li me oblio fluid njene zlovolje, ili mi izvor tugaljiva raspoloženja bješe u vlastitoj duši... nisam uzvratio ni slaganjem, ni protivljenjem; oboje smo znali da se time ne bi ništa promijenilo, a nije bilo ni najmanje važno. I razišli smo se bez riječi, ja put Pila – prema poslovnici agencije za koju sam radio kao turistički vodič – ona prema Pločama, nisam upitao kamo će... sama mi ništa ne reče pred nijemim Orlandom.
Može biti da je zaista stvar u meteopatiji... pomislio sam prolazeći pored Velike Onofrijeve česme – priželjkujući da je tako, jer bi me drugačiji uzrok šutnje među nama itekako uznemirio.
Naime, Lucija bješe neosjetno prekoračila prag što ljetnu ljubav dijeli od “nečega ozbiljnog’’, zašla mi u najdublje slojeve bića, nastanila se u mojim snima. Nisam ni pokušavao skriti što mi znači, bila je savršeno svjesna da me obuzela... da je nama već i mûk način dijaloga, prožimanja kojem se nismo ni najmanje otimali – besmisleno bi bilo, baš kao i uzrujavanje zbog izostanka rujanskih bonaca.
Ako sam do kraja Straduna i susreo nekoga poznatog, taj se morao začuditi što mu se ne javljam – ili je, videći me turobna, prošao mimo me bez riječi... a tako sam i u poslovnicu stupio: bezvoljno, lišen najblaženije pomisli o poslu.
“Pa, gdje si zaboga?’’ voditelj smjene dočekao me kao da sam se ukazao pošto je satima trajala potraga za mnom, a ja nestao... u ogluhu potonuo.
“Ova te gospođa čeka već uru vremena.’’
“Čeka?! Pa... mogla je i dvije, bez dogovora’’ - odvratio sam mrzovoljnije nego ikad; Antun Đurković golubinjom je naravi obeshrabrivao i najopravdanije obrecavanje na nj takvoga – da li više iritantno pedantnog, ili sitničavo dosadnog... vrag bi ga znao.
“A zašto baš mene? Kao da je Tanja nije mogla povesti u razgled grada...’’
***
Priču u elektronskoj formi možete naći na portalu www.refesticon.com
http://refesticon.com/dokumenta/NEVIDBOG%20ORIGINAL%20ZBIRKA.pdf
Audio snimak na kanalu soundcloud
Fantastične priče na programu Radija Bijelo Polje ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 17 časova i 30 minuta.
Redakcija Radija Bijelo Polje
