Za Vladimira Gojkovića peta sezona na klupi Jadrana bila je najinteresantnija. Uzbuđenja nije falilo, a utisak je da je ova godina, od 2012. bila najbolja na planu rezultata i afirmaciji madih igrača. Jadran je osvojio dva domaća trofeja, do kraja u Regionalnoj ligi bili u igri oko finala (izgubili na završnom turniru od Mladosti nakon peteraca), a malo je nedostajalo da otputuju u Đenovu na fajnal-ejt Lige šampiona. Poraz od Sabadelja koštao je Novljane plasmana na F8
“Na kraju prošle sezone pet igrača je napustilo klub, glavni protagonisti svega onoga što smo do tada uradili. Mislim na Pješivca, Vidovića, Kovačića, Šćepanovića… Ulazeći u novu znali smo da imamo okosnicu igrača koji su dugo u sistemu rada, ali nijesmo mogli očekivati da ćemo imati ovaj nivo. Objektivno, ni ja sam.”
Olakšavajuća okolnost za Gojkovića je ta što su mladi poput Spaića, Gardaševića, Radovića, Ukropine i ostalih bili već u sistemu.
