Bob Marli je popularizovao rege muziku širom svijeta, ne samo muzičkim hitovima, već i porukama koje su danas važnije nego ikada. O tome svjedoči i filmska biografija “One Love” (Jedna ljubav).

U junu 1980. Bob Marli je bio vidno bolestan na svom nastupu u Kelnu. No njegova je harizma privukla 8.000 obožavatelja. Oduševljenje je posebno bilo vidljivo kada je odsvirao “Redemption Song”. Sam u krugu reflektora, okružen dimom stotina džointa iz publike.

Manje od godinu dana kasnije, 11. maja 1980., Marli je umro od raka. Živio je samo 36 godina, ali njegove duhovne i političke poruke žive i danas.

Bob Marli učinio je rege toliko prepoznatljivim u svijetu da ga je UNESCO proglasio nematerijalnom baštinom čovječanstva. Sada filmska biografija “One Love” podiže kinematografski spomenik velikom umjetniku.

Rastafarijanstvo, mlada religija

U dobi od 22 godine Marli je za sebe otkrio rastafarijanski vjerski pokret koji nije star ni 100 godina. Njegovi sljedbenici smatraju da je rođen na dan kada je okrunjen etiopski car Haile Selasie I. To je bilo 2. novembra 1930. Nekoliko godina prije toga, jamajčanski politički aktivist i zagovornik pan-afrikanizma Markus Garvey predvidio je krunidbu moćnog crnog kralja u Africi, koji bi donio oslobođenje crncima.

Prije Selasijeve krunidbe zvao se Ras Tafari Makonen, gdje “Ras” na amharskom znači princ, vojvoda. Članovi novog vjerskog pokreta vidjeli su princa Tafaria kao utjelovljenje Isusa Krista, živog Boga na zemlji. Haile Selassie, ime koje je novi vladar dobio nakon krunidbe, zapravo znači “Moć Svetog Trojstva”. Rastu – tako su se članovi pokreta nazvali – vjeruju u povratak u afričku obećanu zemlju, Etiopiju. Crni Jamajčani su potomci afričkih robova koji su nasilno dovedeni na Karibe. Vrijednosti tog duhovnog pokreta su pravda, ljubav, mir, jednakost. Ali i borba protiv Babilona – to je sinonim za Zapad, koji je Afrikancima donio toliko nesreće, ali i za Jamajku, gdje su iskrcali otete Afrikance.

Boja kože nije bitna

Rastafarijanstvo se protivi svakoj vrsti političkog, kulturnog i vjerskog pokoravanja. Ima između 700 hiljada i milion pratioca širom svijeta svih boja kože.

Nošenjem frizure s dredovima mnogi se pripadnici tog pokreta žele svjesno distancirati od viših slojeva društva. Istorijski prijedlog toj frizuri dali su kenijski pobunjenici protiv britanske kolonijalne vlasti iz pokreta Mau-Mau. Pušenje marihuane nije izvorni dio rastafarijanstva, proizašlo je iz želje članova za širenjem svijesti

Bob Marli proslavio je rege

Bob Marli zapravo je bio prva velika međunarodna zvijezda iz tzv. Trećeg svijeta. Jamajka je kolijevka rege muzike koja je nastala na otoku šezdesetih godina prošlog vijeka. Bilo je to vrijeme društvenih previranja i nereda, kriminalci su vladali ulicama. DJ-evi su puštali muziku na otvorenom, razvijajući

žanr iz postojećih trendova kao što su jamajčanska narodna muzika mento, ska, soul i jazz. Bob Marli ostavio je svoj pečat na razvoj te muzike.

Opušteni ritam koji se kreće u isto vrijeme bio je izvrstan nositelj poruka mira i ljubavi.

Marlijevi stihovi sadrže dosta vjerske retorike, ali su i stvarni, govore o diskrimisiranoj manjini, smješteni su u geto, govore o ropstvu i nepravdi.

Marlijevi hitovi

Pjesmu “Get Up Stand Up” napisao je Marli kada je vidio masovnu bijedu na Haitiju pod Diwalijevom diktaturom. Tekst traži od ljudi da ustanu i bore se za svoja prava, potičući ih da imaju povjerenja u vlastitu procjenu. Ta je pjesma neslužbena himna međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava “Amnesty International”.

U pjesmi “Exodus” Marley se bavi onim dijelom vjerovanja rastafarijanskog pokreta da će se vjernici vratiti u Afriku. U tekstu Marley pita: “Jeste li zadovoljni životom koji vodite? Znamo kamo idemo, znamo odakle smo, znamo Babilon, idemo u Očevu zemlju. Božji narod kreće u tom egzodusu“.

U pjesmi “Zimbabwe” Bob Marli zahtijeva od Afrikanaca da oslobode zemlju koju su kolonijalni gospodari zvali Rodezija. Kad je Zimbabve stekao nezavisnost, Bob Marli je tamo svirao pjesmu uživo. Postala je neslužbena državna himna nezavisne zemlje.

Pogrešno shvaćena pjesma – “No Woman, No Cry”

Na engleskom bi naslov poznate pjesme značio – kad nema žene, nema ni plača. Ali na jeziku stanovnika Trenchtowna, sirotinjske četvrti Kingstona, glavnog grada Jamajke, to znači nešto drugo: “Ne, ženo, ne plači!” Marli je odrastao u tom kraju, napisao pjesmu kad je vidio žena plače u susjedstvu.

Marlijeva ostavština

“Redemption Song” je Marlijev testament. Postoji nekoliko snimaka, ali najbolja je ona verzija u kojoj su dovoljni glas i gitara. Odsutnost instrumenata pojačava intenzitet pjesme. Bob Marli citira rastafarijanskog proroka Marcusa Garveyja koji je u govoru 1937. rekao: “Oslobodite se mentalnog ropstva, niko osim nas samih ne može osloboditi naš duh.”

Blizina smrti i te misli o oslobođenju nadahnule su Marlijevu “Pjesmu spasa”. On pjeva: “Sve što sam ikada imao su pjesme spasenja, pjesme slobode.”

Izvor:RTCG

Foto:Bob Marli Facebook

Tekst objavila:Ljilja Brajković