Čudesna Neda, kako je mnogi zovu, imala je svega trinaest godina kad je zablistala ulogom u filmu San Puriše Đorđevića; sa osamnaest je već igrala u deset vrlo gledanih filmova u ono vrijeme.
U međuvremenu, ostvarila je čitav niz izvrsnih uloga na filmu, televiziji, pozorištu, što su propratile i brojne prestižne nagrada: od Zlatne arene za ulogu u Haloa – praznik kurvi Lordana Zafranovića, preko Srebrne za rolu u Ispravi se, Delfina, filmu čiji će se naziv ispostaviti kao njen svojevrsni kredo, pa nadalje…
Rođena u Knjaževcu, Neda Arnerić nekada je bila član čuvenog dramskog studija Radio Beograda, u kome ju je zapazio reditelj Puriša Đorđević. Tako se i obrela u njegovim antologijskim filmovima San, Jutro i Podne. Akademiju upisuje sa šesnaest godina i napušta je već na prvoj godini, naravno, zbog snimanja filma. Kasnije je završila istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a toj se oblasti docnije predavala takođe veoma posvećeno, mada sa manje medijske pažnje. Vodila je i galeriju Atrijum, a još uvijek je u upravljačkom vrhu Niš Art Fondacije.
Od početka karijere, pa do dana današnjeg, Neda je, pored vrhunskih uloga koje je odigrala, u očima javnosti širom regiona – ljepotica.
“Vjerovali ili ne, upočetku mi je to što su me smatrali lijepom predstavljalo zapravo otežavajuću okolnost, jer su mi uvijek davali uloge lijepih djevojaka. Bivalo je, pojednostavljeno govoreći, da sam glumila ukras u filmu, što mi je strašno smetalo i onda sam željela da imam zrikave oči ili ne znam kakav nos, ne bi li mi dali neku, kako mi to zovemo, karakternu ulogu. Međutim, kad su došli drugačiji zadaci, ozbiljniji, složeniji likovi, kad sam se oprobala i uspjela i u tom smislu, onda je izgled pao u drugi plan.Kasnije mi to nije smetalo”, ispričala je Neda.
Poseban dio njene karijere, čini i politički angažman koji je imala 90-tih godina. Iz politike je izašla neukaljana, ali razočarana.
“To su bile godine kada nam se politika nametnula. Svima ili bar većini. Uključila nam se u život. Jedni su zagovarali patriotske ratove, drugi su protestno šetali… Ljudi su od reda manje ili više bili u politici, samo se mi koji se bavimo javnim poslovima više vidimo. Mislila sam u to vreme da sva nevolja dolazi od politike i daćemo združenim snagama to da sredimo. Bila sam i bijesna i očajna zbog onog što je zemlji donijela tadašnja politika. Vjerovala sam da možemo da srušimo taj sistem, samo sam mislila da će kasnije stvari ići lakše, brže i drugačije. A moram da priznam da sam, kada me je, nažalost pokojni Zoran Đinđić, pozvao u politiku, bila srećna što me on lično zove, kao da mi je Bergman dao glavne uloge u svojim filmovima. Poslije su došla prva razočaranja, jer to ne ide baš tako jednostavno. Zatim sam počela da odustajem, jer sam shvatila da politika nije za mene. Politika je složena, komplikovana i njome treba da se bave profesionalci”, priznaje Neda.
Izvor: winestyle.rs
