Tokom većeg dijela ljudske istorije, privatnost tokom spavanja bila je nemoguća misija. Mnoge siromašne porodice živjele su u malim kućama, gdje je postojala samo jedna ili dvije sobe, od kojih je veća djelovala kao spavaća i dnevna soba koju su koristili svi ukućani, uključujući i goste. Čak i u većim domovima i palatama nije bilo neobično da svi spavaju u istoj prostoriji. Kada je kralj Henri V ugostio Katarinu od Valoa, sa njom u sobi bili su njegov nadzornik i viši dvorski službenik. U takvim okolnostima zavjese za krevet pružale su malo intimnosti. Ali ako ste željeli pravu privatnost, morali ste da spavate u kutija-krevetu.
