O čemu je razmišljao hrvatski pustolov Davor Rostuhar dok je polarne noći provodio sam na minus 27, na samom kraju svijeta?
Hodao po 12 sati dnevno ukupno 47 dana i za to vrijeme prešao 1.163 kilometra. Takođe je sve vrijeme vukao i sanke teške 137 kilograma. Treba napomenuti i da je bio potpuno sam i da ni u jednom trenutku nije pao mrak. I da je temperatura bila nevjerovatnih minus 27, a subjektivni osjećaj minus 50.
Rostuhar je sve ove dane proveo na Južnom polu i tako postao prvi Hrvat koji ga je osvojio. On je ujedno i tek 26. čovjek na planeti kome je to uspjelo.
“Treba da pobijediš samog sebe. Da ubiješ onog papka u sebi koji ti govori – ti to ne možeš, ti si jadan. Bolje ostani u fotelji i natoči još to jedno piće”, opisuje Rostuhar za BBC na srpskom zašto je krenuo na kraj svijeta.
Sa kim je išao? Pa, sam!
Kao čovjek koji za sebe kaže da je “uspio da živi od putovanja”, Rostuhar nije mnogo pričljiv.
“Nemam ja vremena i ne interesuje me promocija”, navodi on.
Na vjerovatno neoprezno pitanje sa kim je išao na Južni pol, samo je kratko odgovorio – “sam”.
Davora je helikopter ostavio na obali Antarktika i sve vrijeme je 47 dana bio sam.
“Hodao sam do Južnog pola rutom Herkules, koja je dugačka 1.163 kilometara. Na početku su mi sanke bile teške 137 kilograma, a svaki dan su bile kilogram i po lakše kako sam trošio hranu. Hodao sam po 10 do 12 sati dnevno, a ostalo vrijeme sam trošio na redovne stvari oko kampa – podizanje šatora, topljenje snijega da dobijem vodu, hranjenje, punjenje baterija preko solarnih ploča, pisanje ekspedicijskog dnevnika, komunikaciju sa bazom i mojim timom”, priča ovaj pustolov.
Kaže da mu je samoća najteže pala.
“Tu nije bilo ni mirisa, ni zvukova, ničega što bi pogled mogao da vam uhvati. Bio sam kao u praznom prostoru. Zato sam stalno morao da kontrolišem misli i emocije”, iskren je Davor.
Kaže da se negdje na polovini osjećao kao “najizolovanija osoba na planeti”, okružen sa samo nekoliko kilometara leda, a da mu je dan izgledao kao jedna “lijepa rutina”. Održavanje te rutine, ipak, bio je jedan od najvećih problema, jer, svaka i najmanja emocija se u tom trenutku – jako povećavala.
“Mala sreća postaje euforija, a mala tuga postaje drama”, kaže Davor.
Ipak, ne djeluje kao da je imao osjećaj da se uputio u nešto jako nebezbjedno.
“Tvrdim da je prosječna vožnja po našim putevima deset puta opasnija od dobro pripremane antarktičke ekspedicije. U doba kad sam ja išao, za vrijeme antarktičkog leta, sunce ne zalazi ispod horizonta, dakle cijelu noć je dan, odnosno Polarni dan”, kaže Zagrebčanin.
Rostuhar se za ekspediciju pripremao tri godine, a kaže da je najviše naučio od drugih naroda koji žive u sličnim zahtjevnim uslovima – od posljednjih tradicionalnih naroda koji žive na krajnjem sjeveru planete, Inuita sa sjevera Grenlanda i Neneta sa sjevera Sibira, ali i polarnih istraživača iz Norveške.
“Dok je nama led samo zamrznuta voda, oni raspoznaju sto vrsta snijega i leda, iz njega čitaju sigurnost tla pod nogama, vremensku prognozu i mnoštvo drugih informacija”, otkriva on.
Davor ne odaje, ali ipak komentariše ono što nas sve interesuje – može li se i kako živjeti od putovanja?
“Počeo sam da putujem vrlo rano, sa 16 godina, a sa 19 sam krenuo na velika putovanja i podredio svoj život tome. Odlučio sam od toga da napravim i profesiju, nekako se bavim time i to je stvarno privilegija. Istovremeno, to je dostupno svakome ko izabere takav način života”, dodaje on.
Kako to zaista uspijeva? Na primjer, za svoj posljednji izazov- osvajanje Južnog pola, napravio je kampanju na internetu i uz pomoć “kraudfandinga” (onlajn kampanje u kojima se svi zaintersovani pozivaju da doniraju novac za neku stvar, koja može da bude zajedničko dobro ili pak usluga) uspio da ode. Kampanja koja je bila jedna od najuspješnijih ovakvih u Hrvatskoj, a nosila je naziv “Plemenom sanjara”.
Sada je izgleda mnogo lakše doći na taj čuveni kraj svijeta.
“Cio svijet se skuplja, a te daljine postaju manje i mi se stapamo u jednu kulturu. Živimo u vrijeme kada je tehnološki moguće putovati na drugi kraj svijeta i nikad nije bilo jeftinije putovati nego danas.”
A trenutak kada je stigao na cilj i osvojio Južni pol opisuje riječima:
“Srećna praznina.”
Izvor: Cdm
