Svaka generacija nosi svoje i loše strane i vrijednosti. Iako nam se ponekad čini da su današnje generacije klinaca, nekako logično, ispred onih iz devedesetih, stvari nisu uvijek onakve kako izgledaju.
Zvuk konektovanja na internet, kablovi na sve strane, jedan crtać dnevno, nepostojanje mobilnih telefona… To su stvari koje današnja djeca teško mogu da razumiju, uprkos svoj tehnologiji koju danas imaju na raspolaganju. Ponekad se oni koji su kao djeca odrastali devedesetih – dakle, današnji roditelji – zbog toga osjećaju inferiorno u odnosu na današnje “gejmere“, piše 24sata.hr.
Generacije koje su živjele i preživljavale s manje… svega, sigurno posjeduju mnoge vještine zbog kojih bi se današnja djeca postidjela – a te vještine danas među djecom gotovo da i ne postoje.
Evo kojih bi nekoliko lekcija djeca iz devedesetih mogla da prenesu klincima današnjice.
Strpljenje je vrlina
Skoro sve što danas poželiš možeš dobiti za svega nekoliko minuta: omiljenu epizodu serije, igračku sa drugog kraja svijeta, gotovu večeru. Ali djeca devedesetih, koja nisu mogla jednostavno da puste šta god žele kad god žele, već su čekala danima ono što su priželjkivala, znaju da se prava magija ponekad krije baš u iščekivanju.
Dosada može biti dobra stvar
Devedesete. Vrijeme kada – nije bilo ničega. Nije postojao luksuz interneta i beskonačnog surfovanja kao lijeka protiv dosade. Telefon je služio isključivo za konkretne razgovore. A kada bi se koristio za nešto drugo, roditelji bi se nervirali. Kada današnjoj djeci kažeš da ostave ekrane – često ostanu zbunjeni, ne znajući šta da rade ni gdje da krenu. Ne znaju kako da ispune vrijeme kad im je dosadno. Izađi napolje, pronađi prijatelja za igru, uzmi bojice i crtaj, smisli igru s bratom ili sestrom. Za klince iz devedesetih, ti sati dosade postajali su najzabavniji i najkorisniji. Današnja djeca to ne znaju.
Svi prolazimo kroz neprijatne faze
U eri društvenih mreža izgleda kao da današnji predtinejdžeri i tinejdžeri sijaju bez truda. Ali oni koji su prošli kroz slikanje za školsku knjižicu s punim ustima proteza, debelim naočarima ili čudnim frizurama – znaju koliko je lijepo kad jednog dana pogledaš stare slike i shvatiš koliko si zapravo bio divno dijete. Današnja djeca vide kako tinejdžeri izgledaju kroz filtere i razna digitalna „poboljšanja“, pa imaju osjećaj da su jedini koji se osjećaju nesigurno.
Briga o planeti je važna – kao i briga o drugima
ako se čini da današnja djeca znaju mnogo više o zaštiti životne sredine, činjenica je da su djeca iz devedesetih imala izraženiju svijest o, na primjer, tome da se đubre ne baca na ulicu. Danas znamo sve o razdvajanju otpada, reciklaži i klimatskim promjenama. Ali mnoga djeca i dalje nemaju osnovnu svijest o tome da otpad ne pripada na zemlju.
Moraš da brineš o svom Tamagočiju – inače će umrijeti
Ko nije nastradao jer je krišom pokušavao da nahrani svog Tamagočija tokom časa matematike? Da, cilj je bio da ta pikselizovana životinjica preživi. Nisi imao izbora – nisi htio da umre. Današnji klinci imaju naprednije digitalne ljubimce, ali, kao i sa svime ostalim, brzo im dosadi da brinu o njima. “Nema veze, napraviću novog.“ Odgovornost i istrajnost su lekcije koje bi im zaista dobro došle.
Ne mora svaki trenutak da postane viralan
Ovo je možda najteža lekcija za djecu današnjice. Jer – ako nije na društvenim mrežama, kao da se nije ni dogodilo, zar ne? A djeca devedesetih znaju da nijedna objava ne vrijedi više od minuta igre sa najboljim prijateljima ili porodicom napolju. Vožnja bicikla s drugaricama po kraju ili lakiranje noktiju u plavo, bez fotografije kao dokaza, nikada neće biti isto kao izvještaj o tome na Instagramu. Ne mora sve biti snimljeno ili objavljeno na TikToku da bi zauvijek ostalo u tvom srcu.
Izvor:Rtcg
Tekst objavila:Ljilja Rabrenović
