Od svih vladara drevnog Egipta, Hatšepsut je možda najnepravednije zapostavljena.

Jedna od pionirki "ženske moći", Hatšepsut je napravila neobičan korak: samu sebe je krunisala za faraonku i vladala Egiptom oko 20 godina.

Do svoje smrti 1458. godine prije nove ere, ona je vladala u jednom od najmirnijih i najprosperitetnijih perioda u istoriji kraljevstva.

Prema legendi, dokazi o njenom uspjehu ubrzo su bili izbrisani ili pripisani njenim muškim precima - njene statue su razbijane i uništavane.

Međutim, novo istraživanje sada ukazuje na to da ona nije bila toliko omražena među svojim muškim nasljednicima kao što se dugo vjerovalo.

Hatšepsut, koja je vladala približno od 1473. do 1458. godine prije nove ere, poznata je po tome što je naručila izgradnju prelijepog hrama u Deir el-Bahriju, blizu drevne Tebe (današnjeg Luksora), kao i po uspješnoj ekspediciji u zemlju zvanu Punt, čija se tačna lokacija danas ne zna.

Bila je supruga i polusestra faraona Tutmosa Drugog, koji je vladao približno od 1492. do 1479. p.n.e. i trebalo je da bude regent svom pastorku Tutmosu Trećem. Međutim, umjesto da bude regent, ona je postala faraon, dok je Tutmos Treći imao ograničenu vlast kao suvladar.

Stručnjak sa Univerziteta u Torontu smatra da su Hatšepsutine statue (pošto je u isto vrijeme bila i kralj i kraljica) uništene ne iz mržnje, već da bi se "deaktivirale", a njihov materijal ponovo upotrijebio.

"Hatšepsut je bila izuzetno produktivna u gradnji spomenika, a njena vladavina donijela je velike inovacije u umjetnosti. Moja istraživanja ukazuju na to da je veliki dio uništavanja njenih statua nastao usljed njihove ponovne upotrebe kao sirovog materijala", rekao je za "Live Science" egiptolog Džun Ji Vong sa Univerziteta u Torontu.

Hatšepsut je vladala tokom 18. dinastije, koja se smatra jednom od najprosperitetnijih i najmoćnijih u istoriji drevnog Egipta.

Njeni ostaci pronađeni su u Dolini kraljeva u Egiptu 1930. godine, ali su zvanično identifikovani tek 2007. godine.

Uprkos uspješnoj 20-godišnjoj vladavini, istorija je uglavnom zaboravila kraljicu Hatšepsut - moćnu ženu u muškom svijetu.

Mnogi njeni spomenici su uništeni, pa su prikazi u kojima se ona vidi kao žena veoma rijetki.

Međutim, tokom 1920-ih iskopavanja na arheološkom lokalitetu Deir el-Bahri u Luksoru pronašla su mnoge fragmente njenih statua.

Vijek kasnije ta oštećenja tradicionalno su se tumačila kao nasilni akt njenog nećaka i nasljednika Tutmosa Trećeg.

Međutim, prema riječima dr Vonga, mnoge statue očuvane su u relativno dobrom stanju, sa sačuvanim licima.

Ovo dovodi u pitanje ideju da je uništavanje bilo motivisano mržnjom Tutmosa Trećeg prema Hatšepsut.

Da bi utvrdio pravu motivaciju iza uništenja pronađenih fragmenata, dr Vong je proučio neobjavljene bilješke, crteže, fotografije i prepiske sa iskopavanja iz 1920-ih.

Njegovi zaključci, objavljeni u časopisu "Antiquity", ukazuju na to da je šteta na mnogim statuama nastala na specifičan i metodičan način, a ne od strane Tutmosa Trećeg.

Umjesto da su nasumično razbijene u naletu bijesa, analiza pokazuje da su lomljene na slabim tačkama: vratu, struku i koljenima.

Mnoge od tih strateški razbijenih statua kasnije su ponovo korišćene kao građevinski materijal i alati.

Ta istorijska praksa, poznata kao deaktivacija, imala je za cilj da neutrališe bilo kakav oblik poštovanja prema faraonu koji više ne vlada ili ne postoji.

Kako on objašnjava, šteta je nastala uglavnom kao rezultat ritualne deaktivacije i kasnije ponovne upotrebe, a ne zlonamjernog uništenja.

"Drugim riječima, ovaj tretman ne znači nužno i neprijateljstvo prema prikazanoj osobi", rekao je dr Vong.

Kao rezultat toga možemo zaključiti da je Hatšepsut nakon smrti tretirana više kao njeni muški prethodnici nego što se ranije mislilo.

Dr Vong, ipak, priznaje da je postojala kampanja progona protiv Hatšepsut i moguće je da je bar dio tog uništenja imao za cilj da naruši njeno nasljeđe.

"Za razliku od drugih vladara, Hatšepsut je zaista bila meta progona, i ne može se zanemariti politička težina tog procesa. Ali, postoji prostor za nijansiranije razumijevanje postupaka Tutmosa III, koji su možda bili pokrenuti ritualnom neophodnošću, a ne isključivo antipatijom", rekao je Vong.

Američki egiptolog i autorka Kara Kuni nazvala je Hatšepsut "najmoćnijom i najuspješnijom ženom koja je ikad vladala u drevnom zapadnom svijetu".

Kao jedina kćerka Tutmosa Prvog, jednog od najuspješnijih ratničkih kraljeva drevnog Egipta, ona je stekla neviđenu moć za jednu ženu.

Rođena je u društvu u kome se kruna prenosila sa oca na sina i gdje se od kraljevske djece očekivalo da se udaju ili ožene svojim rođacima.

Izvor: Nezavisne novine

Tekst objavila: Jasminka Mulić