Zabrana žvakaćih guma uvedena je 1992. godine, nakon godina frustracije vlade zbog problema koje su gume prouzrokovale u javnom prostoru.
Singapur je poznat kao jedan od najurednijih i najuređenijih gradova na svijetu, s izrazito strogim zakonima koji regulišu ponašanje u javnosti. Jedan od najzanimljivijih, ali i najpoznatijih primjera tog zakonodavstva svakako je zabrana žvakaćih guma. Iako mnogi ovu zabranu doživljavaju kao simbol strogosti singapurskog sastava i ne odobravaju je, iza nje stoji jasna logika – očuvanje čistoće, reda i javne infrastrukture.
Zabrana žvakaćih guma uvedena je 1992. godine, nakon godina frustracije vlade zbog problema koje su gume prouzrokovale u javnom prostoru. Najveći okidač bilo je neodgovorno bacanje žvakaćih guma po ulicama, ali i njihovo lijepljenje po vratima i senzorima automatskih vrata u podzemnoj željeznici, što je često prouzrokovalo tehničke kvarove i kašnjenja vozova. Bivši premijer te zemlje Lee Kuan Yew, poznat po svojoj viziji uredne i efikasne države, nije tolerisao navike koje su narušavale javni red i čistoću
Zakon koji je usvojen nije samo zabranio prodaju žvakaćih guma već i njihovo unošenje u zemlju, osim u posebnim medicinskim slučajevima. Prekršitelji su mogli biti novčano kažnjeni, pa čak i suočeni s kaznenim prijavama. Zakon je godinama izazivao kontroverze, posebno među turistima i stranim medijima, koji su ga često navodili kao primjer pretjerane kontrole.
Ipak, 2004. godine zabrana je djelomično ublažena nakon trgovinskog sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama. Tada je dopuštena prodaja terapeutske žvakaće gume, poput nikotinskih guma za prestanak pušenja, ali isključivo u ljekarnama i uz posebne podatke kupca. Danas se Singapur i dalje drži stava da su stroga pravila nužna za održavanje visoke kvalitete života. Iako mnogi smatraju zabranu žvakaćih guma radikalnom mjerom, činjenica je da su singapurske ulice gotovo besprijekorno čiste – i to u velikoj mjeri zahvaljujući upravo ovakvim zakonima.
No, ova zabrana nije bez svojih kritičara. Protivnici zakona tvrde da je mjera prestroga i da se ograničavaju posebne slobode građana,pogotov kada je riječ o tako svakodnevnom proizvodu kao što je žvakaća guma. Postavlja se i pitanje može li se do čistoće i reda doći i edukacijom građana, umjesto represivnim mjerama. Vlasti u Singapuru ostaju dosljedne – za njih je uspjeh ovog zakona mjerljiv praktičnim rezultatima, kao što su čiste ulice, ispravno funkcionicionisanje javnog prevoza i minimalni troškovi čišćenja javnih površina.
Izvor:Kolektiv
Tekst objavila:Ljilja Rabrenović
