Na prošlogodišnjoj listi zemalja, u koju su uključene sve zemlje svijeta, sa najvećim brojem radnih sati u nedelji na vrhu našli su se Meksiko, Kostarika i Čile.

U ovim zemljama prosječan radni vijek iznosi oko 2.200 sati godišnje, što se prevodi na oko 43-44 radna sata nedjeljno. Glavni razlog za duže radno vrijeme u ovim zemljama je veći udio radno intenzivnih industrija poput poljoprivrede, kao i manje razvijene socijalne politike koje omogućavaju kraće radno vrijeme​.

S druge strane, Njemačka, Danska i Norveška imaju najkraće prosječno radno vrijeme. U Njemačkoj, prosječni radnik godišnje radi oko 1.343 sata, što znači manje od 27 sati nedjeljno. Kulture u ovim zemljama stavljaju veći naglasak na balans između posla i privatnog života, a razvijene socijalne politike podržavaju fleksibilnije uslove rada, navodi se u istraživanju „Visual Capitalist„, a prenosi nova.rs.

Razlike između najdužeg i najkraćeg radnog vremena mogu biti i do 900 sati godišnje, što ukazuje na značajne razlike u radnim kulturama širom svijeta.

Prema podacima Eurostata na vrhu se trenutno nalazi Turska sa 44.2 radna sata nedjeljno, a odmah iza nje na drugom mjestu je Srbija sa 41.7 sati nedjeljno što je za 0.2 sati nedeljno više nego što stoji u istraživanju „World Population Review„.

Na trećem mjestu je Bosna i Hercegovina sa 41.4 sata nedjeljno, a potom slijede Grčka 39.8, Rumunija 39.5, Poljska 39.3, Hrvatska 38.1, Slovenija 38.1 itd.

Na dnu spiska sa prosječnom radnom satnicom nalazi se Holandija sa 32.2 i Austrija 33.6 sati.

Zemlje s najkraćim radnim nedjeljama:

Njemačka ima jednu od najkraćih radnih nedjelja, gdje prosječan radnik radi manje od 27 sati nedjeljno (oko 1.343 sati godišnje). To je dio njihove dugogodišnje politike koja podržava ravnotežu između posla i privatnog života, a samo oko 5% zaposlenih radi „vrlo dugo“ radno vrijeme​, navodi se u „World Population Review„.

Danska i Norveška takođe imaju relativno kratke radne nedjelje od oko 27-29 sati, jer se ove zemlje fokusiraju na socijalnu jednakost, obimne socijalne beneficije i fleksibilne uslove rada​.

Ove razlike su rezultat različitih ekonomskih struktura, pravnih propisa o radnom vremenu, ali i kulturnih očekivanja u vezi s radom. Zemlje s kraćim radnim vremenom često imaju visoku produktivnost po satu, što omogućava održavanje visokog životnog standarda uprkos kraćem radnom vremenu.

Izvor:Kolektiv

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Tekst objavila:Ljilja Rabrenović