U ranijim vjekovima proslave rođendana bile su rezervisane za elitu i plemstvo. U starom Rimskom carstvu, na primjer, rođendane su slavili samo bogati i uticajni pojedinci.
Da li ste se ikada zapitali zašto duvamo rođendanske svjećice – i zašto ih stavljamo na tortu, a ne na neko drugo slatko ili slano jelo? Odgovore na takva pitanja treba tražiti u tradicijama i običajima koji se prenose kroz generacije.
Jedan od prvih zabilježenih primjera upotrebe svjećica na torti potiče iz antičke Grčke, gdje su se pekle raskošne poslastice u čast Artemide, boginje lova, prirode i mjeseca.
Svjećice su stavljane na slatkiše zato što su simbolizovali mjesečev sjaj, ali i zato što se vjerovalo da dim koji se diže ka nebu prenosi molitve i želje bogovima.
Gašenje svjećica je stoga bilo ne samo simbolično već i duhovno iskustvo. Grčki klasični pisci kao što su Homer, Euripid ili Pindar pominju različite vrste kolača i poslastica u svojim opisima vjerskih proslava ili gozbi, ponekad praćenih receptima.
Duvanje rođendanskih svjećica je ritual kojim su Njemci slavili Kinderfest, odnosno dječiji rođendan, još u 18. vijeku. Tada su djeca dobijala tortu sa tačno onim brojem svjećica koliko su godina punili, ali bi se stavljala dodatna svijeća za sreću. I tada je rođendanska želja bila obavezna.
U ranijim vjekovima proslave rođendana bile su rezervisane za elitu i plemstvo. U starom Rimskom carstvu, na primjer, rođendane su slavili samo bogati i uticajni pojedinci. Rimljani su takođe počeli da peku slatke kolače od meda za obilježavanje rođendana važnih ljudi.
Kako je vrijeme prolazilo, proslava rođendana se širila i na širi krug ljudi, ali je rođendanska torta ostala privilegija bogatih, jer je šećer bio luksuz.
Tek u 19. vijeku, zahvaljujući industrijskoj revoluciji, proizvodnja šećera je postala pristupačnija, što je omogućilo da se torte i rođendanske svijeće široko koriste u proslavama rođendana širom Evrope i Sjeverne Amerike, prenosi Punkufer.
Vremenom su torta i svjećice postali univerzalni simboli rođendana. Svjećice su postale metafora za „svjetlost života“, a gašenje svjećica simbolizuje zatvaranje jednog poglavlja i početak novog. U nekim kulturama vjeruje se da ritual duvanja svjećica štiti slavljenika od zlih duhova.
Izvor:RTCG
Foto:Alo
Tekst objavila:Ljilja Rabrenović
