Navika se lako stiče, pogotovo ružna, a odvika se teško postiže, ko kasni ne poštuje, ne samo druge, već, prije svega, ne uvažava dovoljno ni samoga sebe.

Ako je za utjehu, nije samo ružna navika, već je u pitanju i sindrom hroničnog kašnjenja.

Ovom sindromu podložne skoro 1,5 svjetske populacije u zavisnosti od kulture kojoj pojedinac pripada.

Razumijevanje za docnju je dosta rastegljivo, od preciznih Njemaca sa nultom tolerancijom do pojedinih agžfričkih zemalja, u kojima se zakašnjenja tolerišu i mjere satima.

Kao nepisano pravilo, "akademsko je 15 minuta kašnjenja".

Kaže se pođi na vrijeme, pa nećeš zakasnili. Zato je važno dobro planranje i raspored obaveza, kako bi spriječiti posledice hroničnog sindroma kašnjenja po psihofizičko zdravlje.

Potrebno je imati prioritrte u izvršavanju svakodnevnih obaveza, čime se izbjegava stres i slika neodgovorne osobe u očima drugih.

Izvor i foto: Kolektiv. Me

Tekst objavila: Ljilja Brajković