Prema nedavno objavljenoj studiji, pacijentima u hitnoj pomoći samo 10 minuta u društvu četvoronožnih prijatelja može doprinijeti ublažavanju jakih bolova.

Rezultati istraživanja koje je objavljeno u časopisu PLOS One potvrđuju ono što ljubitelji pasa odavno tvrde – da pseća naklonost liječi sve bolesti – a daju i dodatnu nadu pacijentima i zdravstvenim radnicima koji se često bore sa ograničenim bolničkim resursima, posebno tokom pandemije koronavirusa.

„Postoje istraživanja koja pokazuju da su kućni ljubimci važan činilac našeg zdravlja na različite načine. Oni nas motivišu, podstiču nas, nameću nam rutinu, i stvaraju vezu između ljudi i životinja“, navodi glavna autorka studije, Kolin Del, rukovodilac istraživanja na klinici "One Health and Vellness" i profesor na kanadskom Univerzitetu u Saskačevanu.

U pomenutom istraživanju od više od 200 pacijenata u urgentnom centru traženo je da ocijene nivo bola koji osjećaju na skali od jedan do 10 (gdje bi 10 bio najviši stepen bola). Kod kontrolne grupe nisu preduzimane bilo kakve dodatne aktivnosti, dok su se ispitanici u drugoj grupi desetak minuta igrali sa terapijskim psom, a potom je trebalo ponovo da ocijene jačinu bola.

Pokazalo se da su oni koji su se družili sa psom, poslije toga bol ocijenjivali nižim brojem na skali. Prema tvrdnjama dr Džesike Čubak, višeg istraživača sa vašingtonskog Instituta za istraživanje zdravlja, koja nije bila uključena u studiju, ovo istraživanje ima dobru metodologiju, ali da treba još mnogo toga da se nauči o terapijskim psima.

„Rezultati studije su obećavajući“, dodaje dr Čubak. „Naše trenutno razumjevanje efekata posjeta terapijskih pasa u uslovima urgentnih stanja je prilično ograničeno. Stoga je posebno važno imati više istraživanja u ovoj oblasti“, naglašava doktorka.

U bolnici

Iskustvo boravka u urgentnom centru često doprinosi još većem osjećaju bola kod pacijenata. Jaka svetla, dugo čekanje, anksioznost i usredsređenost na trenutno akutno stanje, mogu uticati na pogoršanje subjektivnog osjećaja, navodi Erin Bekvel, vlasnica psa koja je veći dio života patila od hroničnih bolova.

„Urgentni centar nije mjesto gdje vas smjeste u udobnu, tihu prostoriju. Ljekari vam često ponavljaju savjete koje ste već sto puta čuli i probali, a onda vas pošalju kući nakon iscrpljujućeg čekanja, i osjećate se kao da vas nisu ni saslušali“, navodi Bekvelova.

Neki ljudi imaju pogrešnu pretpostavku da će im terapijski psi prenijeti neku infekciju ili ugroziti higijenu u bolničkom okruženju, ali dr Kolin Del naglašava da postoje sanitarni uslovi na koje zdravstveni radnici mogu da se oslone kako bi cijeli sistem bolje funkcionisao.

Medicinski tehničar, Majk Mekfejden navodi da vidi mnogo potencijala u uključivanju terapeutskih pasa kao djela holističkog pristupa liječenju bola kod urgentnih stanja, i da bi to pomoglo i pacijentima i medicinskom osoblju.

U kući

Bol se može smatrati i fizičkim i psihičkim iskustvom, rekla je Mišel Ganjon, docent psihologije i zdravstvenih studija na Univerzitetu u Saskačevanu koja nije bila uključena u studiju.

Anksioznost, depresija, podrška ili osjećaj odbačenosti mogu uticati na to kako doživljavamo bol, dodaje psihološkinja. Zato se može pretpostviti da nam provođenje vremena sa stvorenjem koje nam donosi radost i koje ne ugrožava naša osjećanja može pomoći da se osjećamo bolje.

„Stvari koje možete dobiti od kućnih ljubimaca i neke od pozitivnih emocija koje oni izazivaju mislim da bi mogle da utiču na sam doživljaj bola“, navodi Ganjon.

Erin Bekvel tvdi da je ona to lično iskusila sa svojim desetogodišnjim koker španijelom jer je bolovala od artritisa i autoimunog poremećaja.

„Osjećam da bolje kontrolišem situaciju i manje sam uspaničena ili zabrinut zbog jačine bola, njegove dužine i sličnih stvari otkada imam tu bezuslovnu podršku svog psa“, naglašava Bekvelova.

„Naučo je tokom godina da kada imam bolove, da ne može da mi sjedi u krilu. Ne moram da mu kažem – on osjeća"“.

Izvor i foto: Kolektiv. Me

Tekst objavila: Ljilja Brajković