Prirodni ciklus pojava u životu počinje rođenjem, dolaskom na svijet, a završava se smrću, odlaskom sa ovog svijeta.
Prvi događaj, dolazak na svijet je povezan sa osjećajima radosti onih koji dočekuju novorođenče, emocije su na nivou. A i odlazak sa ovog svijeta takođe izaziva burne emocije ali drugačije, tuga, bol, suze…
Gubitak drage osobe je jako težak momenat u svačijem životu i nije važno na koji način nastupi smrt, prirodno ili na neki drugi način. Obično se tada samo koncentriše na tu tugu, bol, prazninu koja nastaje ali niko u tim momentima ni ne razmišlja o tome da li je preminula osoba još uvijek pri stanju svijesti, osjeća li ili čuje li.
Ovim pitanjem se bavi jako puno stručnjaka i do sada su u opticaju veoma različita mišljenja i stavovi.
Ovim istraživanjima opširno su se bavili sa njujorškog Univerziteta Brook School of Medicine, naravno nisu mogli pitati preminule ali su radili razne studije sa onima koji su reživjeli kliničku smrt. Na osnovu tih istraživanja zaključuju da preminuli još neko vrijeme mogu čuti glasove oko sebe i biti djelimično svjesni situacije oko sebe, te da znaju šta se događa.
Stručnjaci to temelje na činjenici da oživljavanjem preminule osobe dolazi do vraćanja kiseonika u mozak čak i do 50 posto, što pomaže da se održi donekle funkcija mozga.
Naime, mozak može djelimično funkcionisati sve dok dotok kiseonika u potpunosti ne bude prekinut. Na osnovu iskaza koje su davali pacijenti koji su doživjeli “kliničku smrt” moglo se zaključiti da su skoro svi imali skoro ista iskustva u toku te svoje “prividne smrti”.
Prema njihovim iskazima oni su bili potpuno svjesni šta se dešava oko njih, čuli su i razumjeli ljekare koji su govorili da je gotovo i proglašavali smrt.
Doktor Sam Parnija, stručnjak koji je vođa ovog istraživanja, rekao je da je to što su iznosili svi oni koji su preživjeli kliničku smrt samo potvrda da kada srce prestane kucati još jedno vrijeme kiseonik dolazi u mozak i na taj način pacijenti imaju još jedan kratak period osjećaj za okolinu.
U postupku oživljavanja pacijenta, reanimacijom rada srca, pumpa se još kiseonika koji dolazi do mozga, naravno mozak neće imati kompletne funkcije i jednaku jačinu, ali može donekle primati i obrađivati djelimično informacije koje dolaze od njegove okoline.
Izvor i foto: Cdm
Tekst objavila: Ljilja Brajković