Rori van Ulft (7) iz Otave, visoka je 120 centimetra i diže tegove od 80 kilograma. Ovim sportom počela je da se bavi sa samo pet godina, a do tada je trenirala gimnastiku.
Nedavno je dobila titulu najmlađeg šampiona u dizanju tegova u kategoriji do 30 kilograma, što je čini najmlađom američkom omladinskom koja je proglašena nacionalnom prvakinjom u istoriji. Njen otac je rekao: “Bilo bi pošteno reći da je Rori najjača djevojčica na svijetu.”
Dodao je da je svjestan da je to ipak neobičan hobi i pojasnio: “Njena sigurnost je svima prioritet. Pažljivo i metodično napreduje u treninzima za oba sporta.”
“Na osnovu postignutog u takmičenjima, Rori nije samo najjača sedmogodišnjakinja među djevojčicama, već među svom djecom na svijetu koji su ikada živjeli, a za koje postoje provjerljivi rezultati takmičenja”, objasnio je njen otac Kavan, piše “Daily Mail”.
Ali Rori sebe prije svega vidi kao gimnastičarku, koja vježba devet sati nedjeljno, dok treningu sa tegovima posvećuje samo četiri sata.
“Više volim gimnastiku od dizanja tegova, jer u gimnastici ne moram ništa da dižem preko glave”, rekla je djevojčica.
“Volim da postajem jača. To mi omogućava da radim više i da postanem bolja u svemu. Ne razmišljam o onome što je bilo prije, ili šta će doći poslije. Ne razmišljam ni o čemu. Samo razbistrim misli i radim ono što znam”.
U pogledu relativne snage u poređenju sa svim nacionalnim šampionkama u razvojnim uzrasnim i težinskim kategorijama najnižih djevojaka, koje se razlikuju od zemlje do zemlje trenutno se ne takmiči niko bolji od male Rori.
Takođe djevojčica na takmičenjima nosi privremene tetovaže, koje voli i smatra da su kulturne i poželjne. Njeni roditelji takođe kažu da ona nema trenutne olimpijske ambicije jer je tako mlada, a Rori dodaje: “Takve stvari mi zapravo nisu bitne.”
Rori redovno ide u školu i ide u treći razred, a njeni roditelji ističu: “Ona je vrlo inteligentna i sposobna.”
Takođe kaže da je djeca ne maltretiraju, ali vjeruje da je to zato što je stvarno voli, a ne zbog snage.
Izvor i foto: Cdm
Tekst objavila: Ljilja Brajković
