Da li fotografija uzima dušu u onom trenutku kada se klikne na dugme foto-aparata? Da li fotografija odjedanput ukrade dušu ili po malo svaki put kad se slikate? Kao što vidite, tema je komplikovana, pa ćemo vam mi na osnovu različitih teorija pomoći da sami donesete zaključak.

Stari narodi – staro vjerovanje

Mnogi stari narodi vjerovali su da fotografija krade dušu. To se posebno isticalo kod Indijanaca i domorodaca iz Australije, koji su smatrali da je fotografija uvreda za spiritualni svijet. Tako legendarni indijanski poglavica, poznat kao Ludi Konj, nikada nije dozvolio da bude fotografisan. Kayapo pleme iz Amazona koristilo je izraz, iliti sinonim – akaron kaba, koji je u isto vrijeme značio ukrasti dušu i fotografija. Za većinu ljudi iz takozvanih “razvijenih zemalja” ovakvo viđenje fotografije predstavljalo je neznanje i primitivni strah od tehnološkog napretka.

Duša = svijetlo

U raznim kulturama širom svijeta smatra se da je duša oblik svjetlosti. A riječ fotografija dolazi od starogrčkog phos graphis, što u bukvalnom prevodu znači crtanje pomoću svjetlosti. Pošto je poznato da je svijetlo ujedno i energija, ima ljudi koji zbog toga vjeruju da fotografija oduzma dio duše. Odnosno, da vašu svjetlost, to jest energiju, preuzima na sebe. Ljudska sjenka takođe nastaje usred položaja svijetla, pa se fotografija tumači i kao bilježenje sopstvene sjenke.

Ogledalce, ogledalce moje, kaži mi…

Kod starih Maja ogledala su igrala važnu religijsku i kulturološku ulogu, jer su bila veza sa onostranim svijetom. Ogledala su za njih bila nešto što pamti i ima svoju memoriju. To je naročito interesantno kada se prisjetite da su ogledala bila sastavni dio konstrukcije i mehanizma fotoaparata. Slomiti ogledalo i danas znači nesreću, a nekada se mislilo da ukoliko se ošteti portret neke osobe, to će se na nju odraziti i u stvarnosti. Ovakvo vjerovanje osnova je čuvenog romana Oskara Vajlda Slika Dorijana Greja.

Fotografija je grijeh

Barem tako smatraju Amiši, konzverativni hrišćani. Oni žive specifičan, povučen, skroman i staromodan način života, daleko od “zapadnih vrijednosti”. Za Amiše, fotografija direktno krši drugu božju zapovijest, koja glasi: ”Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti”. Zato, ako i jedan Amiš aktivno učestvuje u kreiranju sopstvene fotografije, to će se smatrati sramotnim grijehom.

Selfi senzacionalizam

Kada se fotografija pojavila bila je toliko magična i inovativna da je mnoge uplašila. I dok su jedni bili sujevjerni, drugi jednostavno nisu željeli da im se ugrožava privatnost. Ah ta privatnost! Čini se da je danas sve manje ima, u ovom našem dobu selfija i egzibicionizma. A možda je upravo ta narcisoidnost razlog zbog kog gubimo dušu, a ne fotografija.

Izvor: Cdm