Amelija Erhart, najpoznatiji ženski pilot svih vremena, rođena je na današnji dan. Prva je žena koja je preletjela Atlantski okean i koja je pokušala preletjeti čitav svijet.
Kada je desetogodišnja Amelija Erhart prvi put vidjela avion na jednom sajmu nije bila suviše impresionirana, ali desetak godina kasnije slučajno se našla na izložbi aviona, koja je zauvijek promijenila. Dok je sa svojom prijateljicom posmatrala kako se avion kreće, nešto je u njoj kliknulo, kako je to kasnije znala reći. Kada je 28. decembra 1920. godina prvi put letjela u avionu kojim je upravljao pilot Frenk Houks, znala je da je to to. Znala je da mora letjeti.
Iako su pred njom bile brojne prepreke koje je morala savladati, od onih finansijskih pa sve do predrasuda o ženama, nikada se nije predavala. Osim toga, kako je sama nekoliko puta rekla, nikada se nije smatrala tipičnom ženom, odnosno onakvom kakvom je prema očekivanju društva s početka 20. vijeka trebalo da bude. Kao mala se penjala na drveće, hvatala pacove i trkala se s dječacima. I sama je mislila da će postati doktorica pa je pohađala Univerzitet Kolumbija, ali zbog finansijskih poteškoća morala je napustiti studije. Ljubav prema medicini na neki je način njegovala ulogom medicinske sestre tokom Prvog svjetskog rata, a upravo je tada shvatila da je fasciniraju avioni koji su nadlijetali zemlju.
Nakon rata radila je kao socijalna radnica i čuvala svaki novčić kako bi mogla kupiti avion. Bio je to “kanarinac”, koji je tako nazvala zbog njegove žute boje. U to je vrijeme već postojalo nekoliko žena pilota, među kojima se posebno istakla Neta Snok, prva ikada školovana žena koja se školovala za to, a koja je svoj prvi avion izradila vlastitim rukama u dvorištu svojih roditelja. Ujedno je bila i Amelijin idol, a kasnije su postale bliske prijateljice. Upravo je ona podučavala letenju.
Amelija je još zadržala svoj posao jer od letenja nije mogla da živi, no tada je jednog popodneva 1928. dobila poziv koji joj je promijenio život.
Naime, kako je Amelija već dobila svoju pilotsku dozvolu, čime je postala 16. žena na svijetu kojoj je to uspjelo, te imala nekoliko uspješnih letova, pročuo se glas o njoj. Zato joj je stigla ponuda da bude prva žena koja će preletjeti Atlantik. Naime, u tom su pokušaju već stradale tri žene, pa je bilo izuzetno važno da se pazi na svaki detalj.
Dvadesetog maja 1932. Amelija je zajedno sa svojim pilotom u tajnosti poletjela iz Harbour Gracea u Kanadi prema Parizu. Međutim, zbog ekstremnih vremenskih uslova morali su sletjeti u Sjevernoj Irskoj na farmu. Nakon 14 sati i 56 minuta preletjeli su Atlantik. Tako je Amelija postala prva žena u istoriji kojoj je to uspjelo.
I dalje je nizala uspjehe, pa je tako 11. jula 1935. postala prva žena koja je preletjela Tihi okean, ponijevši sa sobom samo termos s vrućom čokoladom. Imala je čak i vlastitu liniju pilotske odjeće i sarađivala je i s “Cosmopolitanom” pružajući mladim djevojkama najbolji mogući primjer.
Dok se približavao njen 40. rođendan, Amelija se spremala za podvig života. Naime, plan je bio da s pilotom Fredom Nonanom preleti cijeli svijet i tako postane prva žena u istoriji kojoj je to uspjelo.
Amelija i Fred su se na putovanje otisnuli 2. jula 1937. godine iz Majamija. Stigli su do Nove Gvineje, gdje su odmorili, a potom je pred njima bio najzahtjevniji dio puta. Trebalo je da stignu do ostrva Hauland u Tihom okeanu, koje je bilo udaljeno više od 2.000 kilometara od njihove trenutne lokacije. Zato su iz aviona izbacili sve nepotrebne stvari kako bi mogli uzeti što više rezervnog goriva.
Međutim, vrijeme nije bilo na njihovoj strani. Amelija je prijavila guste oblake, a nakon toga se neprestano gubila radijska veza s ITASCA. U posljednjoj poruci koju je uputila vazdušnom štabu rekla je da im curi gorivo i da ništa ne mogu vidjeti zbog oblaka. I tu je izgubljen svaki kontakt s avionom. Amelija i Fred su nestali.
Odmah su započele opsežne potrage za njima, a američki predsjednik Ruzvelt odobrio je četiri miliona dolara za što bržu potragu. Nakon dvije sedmice potraga je obustavljena, ali Amelijin muž nije se predavao. Vlastitim je sredstvima finansirao potragu te u nju uključio čak i vidovnjaka.
Iako tijela Amelije i Freda nikada nisu pronađena, 5. januara 1939. službeno su proglašeni mrtvima. Međutim, postoje brojne teorije o tome šta se zaista dogodilo i jesu li oni uopšte umrli na tom putu. Jedna govori o tome da im je jednostavno nestalo goriva, zbog čega su se srušili u more, dok druga kaže da su uspjeli preletjeti još 350 km od posljednjeg javljanja, čime bi stigli do obale Nikamarora.
Naime, na tom su području kasnije nađeni komadići odjeće, komadić stakla koji odgovara njihovom avionu te razno improvizovano oruđe. Pronađene su čak i kosti za koje se smatralo da su muške, ali posljednja istraživanja iz 2012. godine potvrdila su da je riječ o ženskom skeletu.
Izvor: Cdm
