Pop pjevač Boris Režak, vraća se na scenu i u medije pjesmom sa Halidom Bešlićem. Duet sa fokl legendom opisuje kao miks njegovog i Halidovog stila te kao starogradsku pjesmu.

“Pjesme sigurno možete očekivati od mene, ali album ne. Cilj je da svaka tri mjeseca izbacim nešto novo. Ali album je naporan, treba da se zatvoriš nekoliko mjeseci i aktivno raditi i snimati. Mislim da to mogu raditi samo iskusniji i veći umjetnici poput Dina Merlina, Zdravka Čolića i tako dalje. Njima se to i isplati”, rekao je.

Sebe naziva samostalnim izvođačem i ističe da uvijek radi ono što osjeća. Za duet s Halidom kaže da ima dušu i da je interesantna saradnja kada se udruže dva različita pristupa i vokala. Halidu se, kaže, sviđa njegov zabavnjački ritam, dok se njemu sviđa Halidov narodni stil.

Borisova publika se nije puno promijenila otkako je počeo karijeru, on smatra da ona raste s njim. Na te ljude gleda kao na prijatelje koji na neki način rastu s njim te se kroz godine znaju dobro zabaviti, što dokazuju i pune sale u kojima svira.

“Između karijere i privatnog života odlično balansiram, uvijek imam vremena za porodicu. Ove godine ćemo ići u Sloveniju u februaru, idemo u neke hotele, banje, akvaparkove, to je njima zanimljivo. Neću da ih vodim na planinu jer su još mali za skijanje. Ići ćemo da se opustimo, a ja jedva čekam”, kaže i dodaje da je umoran jer u posljednja dva mjeseca mnogo radi.

Godinu 2018. je sumirao kao “rad na traci”, ističe da se dosta fizički istrošio jer je svirao često i na različitim lokacijama te je imao problema sa zdravljem. Za to ustvari najviše i brine, a ostalo mu je manje važno i tvrdi da se od muzike na Balkanu može zaraditi i da se to nikad ne treba dovoditi u pitanje.

“Ne pratim mnogo domaću scenu, ali koliko sam uspio shvatiti imamo puno tribute bendova. Čini mi se da već nekoliko godina nemamo dobrih pjesama pa se uporno prepjevavaju stare. Klinci na osnovu toga zarađuju i rade, nema ništa loše u tome. S druge strane, ne želim komentarisati ove nove “eksperimente” na sceni koji koriste autotune. Nisu mi jasni, ali vidim da ih djeca vole i slušaju”, kaže Boris, dodavši da mu se ne sviđaju poruke koje šalju te pjesme.

“Sve to mi nema smisla, pjeva se o bundama, autima… Ne razumijem to. Mislim da nedostaje kvalitetnije muzike. Sada je postala fora da se glas provlači kroz filter. Ne želim biti narcisoidan, ali ja svoj glas volim i nikada ga ne bih htio provući kroz filter”, rekao je.

Ipak, kroz smijeh dodaje da bi koristio program koji bi mu dodao visine i popravio izgled, jer bi želio biti markantniji.

“Ne pratim ni muzička takmičenja, ne podržavam roditelje koji šalju svoju djecu na takmičenja i stresiraju ih da moraju pobijediti. Mislim da se mnogo stvari pomjerilo i jedino što mogu jeste da ne gledam koliko su se promijenile jer mi se ne sviđaju. Ali, ko voli nek izvoli i gleda”, kaže.

Smatra da je nekada i sada slična situacija što se tiče probijanja na scenu. Nekada je bilo dovoljno pojaviti se na televiziji i možeš smatrati da si uspio. Danas, ipak, svako može platiti da uđe u medijski prostor.

“Slično je jer je jednako teško, samo na drugačiji način. Nekada je bilo teško upasti na najbitnije medije, danas je lako, ali se teško probiti kroz masu”, kaže.

Privatno sluša Robija Vilijamsa, Frenka Sinatru i džez. Ističe da sluša i novije generacije muzičara kao što su Čarli Put, Ed Širan, Kejti Peri i njima slični.

“Oni su vrhunski umjetnici nove generacije i mislim da svi treba da se malo ugledamo na njih”, zaključio je Boris.

Izvor: Cdm