Snimanje serije „Grudi” u režiji Marije Perović okončano je prošle sedmice u Nikšiću. Riječ je o porodičnoj mini seriji, koja se dešava u maloj gradskoj sredini, likovi su pripadnici srednje klase, intelektualci, neostvareni i šarmantni antijunaci, a za jednu od ključnih tema ima borbu protiv kancera dojke.

U koprodukciji sa Radio televizijom Crne Gore seriju realizuje producentska kuća „Meander film“. Slijedi postprodukcija i montaža, a premijerno prikazivanje na RTCG planirano je u idućoj godini.

„Grudi“ su osmišljene kao mini serijal od četiri epizode. Svaka epizoda posvećena je jednom od glavnih junaka, a to su tri žene i jedan muškarac… Premijera, u najpesimističnijoj varijanti, biće u oktobru 2018. Ostavljam dovoljno prostora za optimizam koji je obilježio snimanje i koji nam je neophodan”, kaže u intervjuu Pobjedi režiserka Marija Perović.

Snimanje serije završeno je prošle sedmice i to nakon manje od mjesec dana rada sa ekipom i glumcima. Je li (internacionalna) ekipa „položila ispit“? Šta slijedi dalje?

“Očekuje nas snimanje segmenata koje zovemo dokumentarni, a u kojima se, uz igrane, u strukturu uključuju autentični, a ne fiktivni likovi i oni će iz pozicija struke (ljekari, psiholozi, istoričari… ) govoriti o problemima grudi. Na neki način grudi (ili sise kako je bio jedan od radnih naslova) kao simbol života i opstanka ne samo žene, već i društva, tretiraju se iz različitih životnih uglova. I kao zdravlje, a ne samo kao bolest. A žene, koje simbolizuje naslov projekta (ili jednu idealnu, jer svaka od glavnih akterki ima poneku manu) iz ove pozicije tek završenog većeg dijela snimanja sa nevjerovatnim profesionalizmom, ljubavlju i požrtvovanošću odglumile su sada internacionalne glumce, ali se i bez prevoda razumijemo: Nada Šargin, Marija Škaričić, Dubravka Drakić, Mira Banjac, Jelena Đukić, Bruna Bebić. Pošto je ovo serija o ženama u muškom svijetu, one ne bi bile one bez Vojina Ćetkovića, Peđe Bjelca, Baneta Popovića, Danila Lončarevića… Pominjem samo važnije likove.

Kako biste ukratko najavili seriju budućim gledaocima?

“Trenutno smišljam: Pogledajte kako život može da vam se promijeni u tri dana u četrdesetim godinama. Ili, u kontekstu one narodne svakog gosta tri dana dosta provjerite da li je moguće da za tri dana prestanete da budete gost u sopstvenom životu i širom mu otvorite vrata…uz pomoć ljubavi, prijateljstva, rizika i razumijevanja”.

Interesantno je (i za svaku pohvalu) što ste priču smjestili u Nikšić, vaš rodni grad. Koliko je opravdao vaša očekivanja i jeste li ovaj grad kao pozornicu za junake serije odabrali iz čisto sentimentalnih razloga ili je prevagnulo i nešto drugo?

“Nadam se da na kraju postprodukcije neće prevagnuti isključivo sentimentalni razlozi, iako je sentiment nešto što je utkano u nastanak svakog djela koje govori i o ličnom, pa i ove serije. Zbog ličnih konekcija i prekrasne autorske ekipe, opet nabrajam, Dragane Baćović, Tijane Todorović, Dušana Grubina, producentske kuće Meander, iza čijeg imena se krije nikšićki toponim, velikog radnog elana Biljane Vušović (sve Nikšićani), posredno ili neposredno vezani za moj grad… I na kraju Dubravke i mene, u susret su nam izašli Nikšićani sa dozvolama, otvaranjem svojih domova, frizerskih salona koji su lokacija ove priče, kafana i barova, laboratorija, bolnica, škole i policije, hotela i ulica. Pokrovitelj serije za sada je Ministarstvo zdravlja, a ja se nadam da će i vodeći ljudi grada prepoznati razloge zbog kojih smo priču smjestili u Nikšić, pa dodatno i finansijski, osim logistike, prepoznati ovaj projekat. I želim da jedno od imena na najavnoj špici pored Ministarstva, TVCG i producenetskih kuća bude i ime grada Nikšića koji ne smije da bude isključivo nostalgična okosnica vremena u kojem sam porasla. Nadam se da će se pregovori nastaviti i da će pored građana, kojima se od srca zahvaljujemo, i čelnici prepoznati ovu priču kao najbolju reklamu Nikšića”.

Imajući u vidu naše hronično teške produkcione okolnosti, na kakve ste izazove i prepreke nailazili na putu od ideje do realizacije (snimanja) „Grudi“?

“Drago mi je da koristite termin snimanje. Nakon snimanja očekuje nas jednako dug put postprodukcije. Putujući i poslovno i privatno odlučila sam da termin teško zamjenim mogućim. Ovakve regionalne (simpatičan mi je termin internacionalne) produkcije postaju moguće kada donesete odluku da se dese. Kada im pristupite sa iskustvom nekog ko slavi 25 godina mature. To je bio najveći izazov. Sada imamo dobar materijal, naš a univerzalan. Još uvijek smo dobrano u radnoj fazi, ne bih da baksuziram i neću govoriti o preprekama, već o mogućnostima. A mogućnost da se ista priča desi dala je izuzetno požrtvovana kreativna ekipa, koja je vjerovala u priču i svojim autorskim kreditima dala dodatni potencijal da se snimanje uspješno dovede do kraja”.

Kada ste krenuli u avanturu pisanja scenarija (sa Vladislavom Vojnović) kakvim ste ciljem vođeni? Koji je bio prelomni trenutak da odlučite da se bavite pričom koja u osnovi ima borbu sa bolešću?

Citiraću Vladislavu Vojnović koja je napisala na društvenoj mreži da sam došla kod nje i rekla da želim priču o tri drugarice u postindustrijskom gradu koje se srijeću na obilježavanju mature. Priča je inspirisana mojom dvadesetogodišnjicom mature, posljednjom kojoj sam prisustvovala. I, kako i ona kaže, onda je u fazi pisanja sve išlo lako. Bolest je u ovoj seriji i želja za životom. A moto ove većinski duhovite priče je da svaka žena ima pravo da sa svojim životom radi šta hoće. To je samo po sebi smiješno i donekle bajkovito. Jer, junakinje priče su žene poput nas obrazovane, porodične, ispravne, pogrešne, drage…sa greškom… koja se da ispraviti. Do sada su se naša i regionalne, pa i svjetske kinematografije većinom bavile ženama koje pomažu muškarcu da popravi grešku. Ovog puta to je motiv glavnog muškog lika serije da pomogne prijateljicama…

Sudeći po tome „Grudi“ će biti savremena, urbana priča sa adekvatnim tretmanom ženskih likova, što zbilja nedostajecrnogorskoj TV produkciji. Što se tiče regiona, kakva su vaša očekivanja?

“Mislim da takve priče, koje ozbiljne teme tretiraju na duhovit način, a ne karikirajući mentalitetne doskočice, trebaju i regionalnoj produkciji. To su priče koje ozbiljnim situacijama pristupaju plemenito i životno.Vjerujem u ono što smo uradili i na čemu radimo. Pokušaćemo da prateći regionalne trendove od mini serijala napravimo i film”.

Snimanje je završeno, ali vama slijedijoš dosta posla dok serija stigne do gledalaca. Pred kakvim ste (postprodukcionim) izazovima i (kreativnim) dilemama sada?

“Kako izdržati a organizovati se i kao producent i reditelj. I, shodno svemu, održati emotivan i profesiolni nivo koji smo do sada postigli. Zatim, kako animirati sve zainteresovane da nas podrže u novoj godini, kada više neće imati alibi da su im budžeti zatvoreni itd, itd… A ispoštovati rokove i radovati se kreiranju serije ili filma, kao poslu koji me svakim novim izazovom istinski oplemenjuje”.

Savremenom gledaocu danas su dostupni najkvalitetniji proizvodi iz svjetske TV produkcije. U tom kontekstu, koliko će „Grudi“ pratiti savremene tendencije kada je riječ o seriji kao vrlo moćnom žanru posljednjih godina? Koliko je to uopšte moguće u našim limitirajućim bužetskim i ostalim okolnostima?

“Limiti postoje da bi se rušili. Mislim da smo na dobrom putu”.

Nakon duge pauze, RTCG zakoračila je u igrani program. Očekujete li da će „Grudi“ imati možda i drugu sezonu? Od čega će to najviše zavisiti?

“Dobar povod je realizacija konkursa RTVCG koji uključuje koprodukcije i konačno odziv ka programskim tendencijama i obavezama javnih servisa u regionu. Igrane produkcije ostaju i kada se sve partije promijene. To je ono po čemu pamtimo rad javnog servisa koji je u službi građana. Ja već sada znam da ‘Grudi’ mogu da imaju i drugu sezonu. Publika, koja je u velikoj mjeri i publika ove serije, željeće da zna šta se sa junacima zasta desilo nakon tri dana kojima se priča bavi. A zavisiće od mnogo faktora u kojima mislim da jedan ispunjavamo. Mudra je i promišljenja programska politika javnog servisa koji konačno prepoznaje potrebu za sopstvenom proizvodnjom i eventualni uspjeh serije, kojem se svi nadamo”.

Izvor: Pobjeda

Foto: Montenegro magazin