Kada se pomenu devedesete godine, pomislite na turbo-folk, sankcije, Slobodana Miloševića? Mnogi pak prvo pomisle na muzičke zvijezde tog doba, a među njima je svakako Ivan Gavrilović.

Ivan je najpoznatiji po pjesmi “200 na sat” u šali kaže da bi zbog nje trebalo da promijeni prezime u “Dvestanasatović”.

“Vjerovali ili ne, ja u početku nisam ni htio da otpjevam tu pjesmu, nije mi se ni dopala nešto u studiju. ‘Pobijedili’ su producenti, i nastala je pjesma koja nije obilježila samo moju karijeru, već cio taj period. O fenomenu te pjesme pisao je čak i američki Si-En-En na svom sajtu. Malo ljudi zna da sam ja, inače, devedeset odsto svojih pjesama uradio sam. Najviše volim pjesme sa albuma ‘Hoću s tobom da đuskam’, ‘Daj nasmeši se’, balada ‘Anđele’… Pjesma ‘Došao sam da te ženim’ je nešto što mi i dan-danas traže, da dođem i otpjevam na vjenčanju, vjeridbi, proslavi, hvala Bogu da postoji ta pjesma, da nje nema, ne bih se i dalje bavio muzikom,” iskren je Ivan.

On je izdao devet albuma u vremenu kada su, kaže, pjevači i dalje ozbiljno zarađivali od snimanja i prodaje albuma – “mene nije stvorio Jutjub tačno je da smo mi dobijali velike cifre, i da ovo vrijeme može teško da nam padne, kada je karijera u pitanju”.

To što današnja mladež stvara kult devedesetih, Ivan ističe da taj period nije bio ni najmanje idiličan.

“Znate, te devedesete su enigma ljudima koji ih nisu proživjeli, misle da je tu nešto bilo dobro, hajde da se vratimo u taj period? Ništa tu nije bilo dobro. Kriminal je cvjetao, bili smo potpuno izolovani zbog sankcija, bilo je užasno. Sve se to baca na jednog čovjeka, ili politiku, a ja bih prije rekao da je to bila međunarodna zavjera da se sruši jedna Jugoslavija, zemlja sa 22 miliona stanovnika, moćna zemlja i veliko tržište. Nažalost, uspjeli su,” kaže Ivan

Izvor:Cdm