"Kralja horora" Stivena Kinga je jedno iskustvo iz tinejdžerskih dana toliko pogodilo da ga pamti i decenijama kasnije. Danas je teško zamisliti da bi nešto moglo da uplaši čovjeka koji je stvorio na desetine najstrašnijih likova u modernoj književnosti, ali upravo to se dogodilo kada je pogledao jedan film koji je ostavio neizbrisiv trag u njegovom sjećanju.

Riječ je o hororu "Jama i klatno", Rodžera Kormana iz 1961, slobodnoj ekranizaciji kratke priče Edgara Alana Poa.

"Film koji je najdublje uticao na mene bio je horor 'Jama i klatno'," napisao je King u knjizi "O pisanju: Memoari zanata", prenosi "Far Out Magazine".

Opisao ga je kao veoma impresivnog jer je "uzeo standardne gotičke elemente i pretvorio ih u nešto posebno", a naročito su ga oduševili atmosfera i tehničko izvođenje. King je dodao da je to bila "posljednja zaista velika horor produkcija iz studija" prije nego što je režiser Džordž Romero nekoliko godina kasnije preokrenuo žanr sa filmom "Noć živih mrtvaca".

Iako je do tog trenutka već pogledao mnogo horor filmova, jedna scena ga je najviše potresla.

"Najbolja scena, koja me je ostavila bez riječi, pokazala je Džona Kera kako kopa kroz zid zamka i otkriva tijkelo svoje sestre, koja je očigledno bila živa zazidana", sjeća se King.

Obrt je sam po sebi bio šokantan, ali način na koji je snimljen ostavio je još jači utisak.

"Nikada nisam zaboravio taj krupni plan leša. Zbog crvenog filtera i sočiva koje iskrivljuje sliku, lice je izgledalo jezivo izduženo, kao da vrišti, ali bez zvuka. Dugo sam imao noćne more", dodao je King.

Izvor:Nezavisne novine

Tekst objavila:Ljilja Rabrenović