“Ne radim uloge sa lakoćom, naprotiv, mučim se”, rekao je proslavljeni glumac Srđan Žika Todorović za Blic, na svečanosti zatvaranja 53. Filmskih susreta u Nišu.

On je govorio o prijateljstvu sa Mandom, ocu, glumi…

“Prijateljstvo na Akademji je mnogo jače i sadržajnije od zasmijavanja jedni drugih, mada naravno da je bilo i toga. Dielili smo i dobro i zlo. Postoje stvari za koje mnogi ljudi ne znaju. Na primjer, Manda je bio bubnjar, kao i ja. Ali ne bubnjar u smislu dobar za glumca, nego zaista dobar bubnjar. Svirao je bubnjeve u svom bendu. A inače je svirao, kao i ja, gitaru. Umio je da skida pjesme po sluhu, a ne uz pomoć tada popularnih muzičkih čitanki. Bio je muzički talentovan. Da smo pali te godine, možda bismo kao bubnjari dijelili neku narodnjačku tezgu. Jer danas, kao u onoj pjesmi ‘Dobro jutro džezeri’, možda bi se moglo reći, tj. otpjevati i ‘dobro jutro rokeri’, jer svi rokeri kao i bivši hevimetalci sviraju sa pjevačicama i pjevačima novokomponovane narodne muzike. U svakom slučaju bio je nevjerovatno muzički talentovan. Kad bi uzeo u ruke gitaru, često je svirao ‘Vasu Ladačkog’ od Đorđa Balaševića, što je mene jako iritiralo jer tada nisam baš volio Balaševića, danas ga naravno veoma cijenim”, rekao je Todorović.

“Bio je interesantan na Akademiji… da, i zasmijavao nas je. Bio je najveći borac, od osnivanja akademije 1946. godine, da se ukine propis obaveznog nošenja trikoa za muškarce na časovima baleta. Na kraju balade je popustio, i pred kraj prve godine obukao je triko da ne bi pao godinu”, dodao je.

Rekao je da ga je iznandila nagrada za film “Prokleti pas”.

“Između ostalog, zato što…. iako se film “Prokleti pas“ može svrstati u crnohumornu komediju, ja sam se trudio da odigram najozbiljnije moguće. Dobivši nagradu za najkomičniju ulogu, pomislio sam da možda ja nisam promašio temu… Gledajući “Južni vetar” uvidio sam da sam na momente zaista komičan, te je dobro što je nagrada spojila te dvije uloge. Istina, u “Prokletom psu“ imam replike na koje se ljudi smiju, ali to su replike koje su same po sebi smiješne. A ja sam se trudio, kao što me moj otac uvijek učio – ako je replika smiješna, treba da se trudiš da je što ozbiljnije izgovoriš. Tako da sam zaista bio iznenađen nagradom”, objasnio je Todorović.

Govoreći o glumačkoj porodici iz koje potuče rekao je da uloge ne nosi sa lakoćom.

“Ne, ne nosim ih i ne iznosim sa lakoćom. Prije bih mogao reći da se mučim. Pošto ne igram u pozorištu, a pozorište je trening za svakog glumca, meni je svaki novi film kao da sam na početku. Imam tremu… Nemam, ne osjećam lakoću. Vrlo se pomučim. Na kraju to možda izgleda da je urađeno sa sa lakoćom. Kusturica je jednom rekao da ako na filmu krv ne propišaš, u smislu ako se ne namučiš, to neće ići na dobro. Ako su snimanja lagana, lako se desi da film bude zapravo loš. Ne znam koliko je šire gledano u pravu, ali konkretno u par filmova u kojima sam imao sreću da sarađujem s Emirom ispostavilo se da jeste bio u pravu. Ne osjećam ja lakoću dok gradim ulogu, dok radim. Naprotiv, patim se, tragam… Duško Radović je rekao, parafraziram: ljudi koji uživaju u svojoj popularnosti uglavnom je ne zaslužuju, a oni koji je zaslužuju, njima je uglavnom teret. Kad je vide, pređu na drugu stranu ulice”, naveo je Žika.

Izvor:Cdm